Da će baš rođendan proslaviti u samoizolaciji, svoj 36., to sigurno nije bilo u vrhu njezinih želja. No, Jelena Ivezić, koja će uvijek za sebe reći da je “seljačko dijete”, dosad je navikla u karijeri na štošta pa je ni pandemija koronavirusa nije izbacila iz tenisica. U svom Radovanju u općini Oriovac ovo nisko krilo, šuter bez premca, košarkašica svjetske slave koja je nastupila i za Hrvatsku na Olimpijskim igrama u Londonu 2012. godine, “krade Bogu dane”.
Nazvali smo je u samoizolaciji, doma na selu, dugo je zvonilo dok se nije javila.
- Ma tu sam, gdje bih bila, samo sam bila u drugoj prostoriji pa dok sam našla mobitel... Nitko ne dolazi, iznenadili ste me pozivom.
Ubijam se od dosade
Došli ste iz Švedske...
- U sekundi se sve promijenilo, liga je prekinuta, a mi smo brže-bolje otišle svaka svojoj kući. Bilo je malo gužve na aerodromima, zapisivali su adrese gdje ćemo biti u samoizolaciji, brojeve telefona, upisivalo se ručno pa je trajalo, ali, eto, bila je to viša sila. Došla sam u prošlu u subotu, još sam u izolaciji dakle do kraja tjedna, do petka.
Desetak dana samoće, dakle, već je iza vas...
- Tako je, boravim u sestrinoj novoj kući jer nisam željela biti s roditeljima koji su u godinama, a i htjela sam izbjeći svaku moguću sumnjivu situaciju. Mislim da se svi u ovom trenutku moramo odgovorno ponašati, gledati na sebe i druge i ne dopustiti uopće situaciju da susjed susjeda prijavljuje za kršenje odredbi. Neće nitko umrijeti od boravka doma 14 dana. Jest da je malo dosadno, puno dosadno, ali, izdržat ćemo...
Ne možete se baviti ni svojim najvećim hobijem, zemljoradnjom?
- Imamo 100 hektara zemlje, obiteljski se bavimo time, sada najviše roditelji, a ja ću, kad prestanem s košarkom, za koju godinu u taj posao. Sadimo soju, kukuruz, repicu, ječam, žito... Znam, znam da je čudno, ali što mogu, ja to volim, meni je zemlja sve, ja sam seljačko dijete...
Pa kako kratite vrijeme?
- Najozbiljnije, ubijam se od dosade. Jer, kad netko kaže gledat ću filmove i čitati knjige, to radim tijekom cijele godine, to, i odrađujem treninge. Dakle, ovdje lijepo gledam kroz prozor, jedem, spavam, zvuči glupo ha... Stvarno, ništa pametno ne radim. Ok, nije loše koji put biti sam, ali kad sam izabereš, ne kada ti je to nametnuto.
Pregovori za ostanak
Niste valjda samo u kući?
- Ma izađem ja van, na terasu, na zrak, prva kuća do sestrine udaljena je 40-50 metara, ali pridržavam se stvarno onoga što su mi rekli a i, iskreno, bojim se da bi me netko “dobronamjeran” mogao prijaviti. Izdržat ću još tjedan dana.
Toliko se bojite samo zbog toga da vas netko ne prijavi ili je i kod vas u klubu bilo slučajeva koronavirusa?
- Ma kakvi, nitko u klubu nije bio pozitivan na koronavirus. Dok nisam otišla iz Umee, čini mi se da nitko u gradu nije bio zaražen. Ondje je sve krenulo iz Stockholma.
Vratili ste se ranije, kao i mnogi drugi sportaši, i sada vjerojatno slijedi natezanje oko isplate ugovora, zar ne?
- Točno, morat ćemo se dogovarati, ne znam što će biti na kraju, hoće li se možda i njihov Savez umiješati. A bilo je pregovora o tome da ostanem još jednu sezonu. Bilo mi je dobro tamo, bila sam zadovoljna, došla sam lani u polusezoni, sada odradila ovu do prekida... To bi mi prema mojim planovima bila posljednja. Posljednja profesionalna.
Kakvo ste stanje ostavili na tablici?
- Lani smo bile prvakinje, ove smo pak godine ostale četvrte na tablici, no imale smo još neke lagane utakmice do kraja... Malo smo podbacili u odnosu na lani, no u Final Eightu sigurno bismo napravili nešto. Ma zapravo mi je svejedno koje smo na kraju ostale, kad nismo prve - reći će Jelena iz samoizolacije koju tek tu i tamo prekine netko od njezinih najbližih kad joj donesu stvari iz trgovine i Sportske novosti, naravno, da joj brže prođe vrijeme.
Da je barem njezin pas bernardinac s njom...
- Ma i on je u kući kod roditelja, nisam ga htjela dovoditi tu, ipak je to sestrina kuća, znate ono, nisam doma... Ma izdržat ću, nema problema, još nekoliko dana.