OTVORENA ISPOVIJEST OCA NAJVEĆE NADE HRVATSKE KOŠARKE 'Real otvori šansu Dončiću, a nekom se Hrvatu takav put ne može otvoriti u Hrvatskoj'

Nikša Prkačin priču o svom sinu otvorio je vrlo mirno, i bio je takav tijekom cijelog razgovora. A on je bio u Prkinom stilu. Nikada nije govorio puno za medije, ali kada je nešto rekao, to bi imalo težinu. I dok je bio igrač, i nakon toga.

- Kao prvo, ne bih želio da itko tumači moje izjave kao izraz nezadovoljstva ili bijesa. Ja jednostavno i racionalno samo konstatiram kakvo je trenutačno stanje s Rokom. Ne pada mi na pamet da nekoga molim da Roko Prkačin igra više ili manje, ovako ili onako. Klub ima svoj put, reprezentacija svoj put, a Roko će se tu uklopiti ili neće. Meni samo nije jasno da, s obzirom na njegove reference, i to ne govorim jer je to moj sin nego zbog toga što je on napravio do svoje 17. godine, netko ne vidi da bi Roko trebao dobiti više. Onda je krenuo u detalje.

- Veljko Mršić kaže da bi mu Ivan Velić trebao dati više prostora da igra, ali onda je Roko u reprezentaciji, pa nije u 12. Na to Velić kaže “ovdje je bar u momčadi”. Meni to sve skupa nije normalno, tu se ljudi prepucavaju s time tko je Roku više uzeo. A ja, govorim sada kao roditelj, ne mogu se oteti dojmu da mu netko uzima. I ne govorim to samo kao Rokov tata nego iz prizme svih roditelja darovitih igrača. Meni nije normalno da jedan Real Madrid otvori šansu jednom Slovencu, Luki Dončiću kako bi ovaj ostvario svoj puni potencijal, a nekom se Hrvatu takav put ne može otvoriti u Hrvatskoj nego mora tražiti dalje. Nadalje, meni nije normalno da Dino Rađa, koji je moj prijatelj, protiv kojega nemam ništa, ali koji je šef struke u hrvatskoj košarci, kaže kako bi za Roka nabolje bilo da ode van, tako sam barem shvatio jednu njegovu izjavu. I da čovjek s tim pedigreom, s tom pozicijom, nije u stanju promijeniti neke stvari, a znam jako dobro koliko Dino voli Roka i koliko mu vjeruje. Ako je to tako, onda stvarno, laku noć...

Nenad Dugi / CROPIX

Znači, Nikša Prkačin je blizu odluke da Roko napusti Cibonu?

- Sukus svega jest da mi ne pada na pamet da nekoga molim za stvari koje Roko zaslužuje. Ako ne ide, onda će otići. Meni je jasno da on sa 17 godina ne može biti u fizičkoj snazi kakvu ima Marin Rozić ili s tim iskustvom, ali ako Rozić počinje protiv Alkara u petorci, a Roko na klupi, onda tu meni više ništa nije jasno.

Goran Mehkek / CROPIX / CROPIX

Roko Prkačin

Trebaju moliti da ostane, a ne obrnuto

Razgovara li tata Prkačin s nekime u Ciboni?

- S klubom nemam nikakav problem. Zadnji put sam pričao s Domagojem Čavlovićem kad je Roku stigla pozivnica za Nike Hoop Summit koji se održavao za vrijeme All Stara NBA lige u Chicagu, a bili su tamo najbolji igrači svijeta Rokova godišta. Čavlović mi je tada rekao da ga ne šaljem u Chicago, jer Roko treba Ciboni za završnicu Kupa. Mali nije otišao u Chicago, a takva se prilika djetetu, kojemu je košarka sve, pruža jednom u životu, da bi u Zadru prosjedio na finalu Kupa svih 40 minuta. I Veljko je rekao da mu mali treba za reprezentaciju, pa nije bio u 12. Puno bi poštenije bilo da su rekli, “vidi, mali neće igrati na Kupu”, ili “mali neće biti u 12 u reprezentaciji”, pa je mogao otići za Chicago.

Djeluje ovo kao zbogom, ili se varamo?

- Moj cilj nije izvesti Roka iz Cibone, nije mi bio cilj izvesti niti jednog hrvatskog igrača s kojim surađujem. Moj cilj je da oni ostaju ovdje, ali te klince nitko ne prepoznaje. I nije to samo tako u Ciboni. Evo, u Zadru malog Brale nema na mapi, kao što niti Perasovića nema na mapi u Splitu. Koji je put za hrvatske igrače? Roko će otići ako tu ne može ostati, jer ja sasvim sigurno neću biti budala koja će žrtvovati svoje dijete zbog nečije obijesti. Ne želim moliti, mislim da bi oni trebali moliti Roka da ostane.

Njega vuče lopta, a ne čekanje u kutu

Pri tome, nije to na odmet ovdje dodati, Roko Prkačin do sada od Cibone nije dobio niti jednu lipu. Profesionalni ugovor ionako još nije mogao potpisati, jer će u studenom tek napuniti 18 godina, ali tata nije htio niti da Roko dobiva stipendiju, hranarinu, bilo koju financijsku potporu iz kluba. Ukoliko završi na NBA draftu, a mogao bi već sljedeće ljeto, klub bi za Roka dobio 700.000 dolara. Ili ih neće dobiti...

- Mene je u petak ujutro zvalo pet inozemnim klubova, pitajući je li Roko spreman isti čas otići, ali nije nazvao niti jedan klub iz Hrvatske! To možda najbolje oslikava stanje u kojemu se nalazimo. Jer, neću uvrijediti nikoga i ni na koga konkretno ne ciljam, ali da se sada na tržištu pojavi neki magarac od 35 godina za tri tisuće eura mjesečno, svi bi se hrvatski klubovi bacili u akciju da ga dovedu. To, eto, nije normalno.

Poziva je bilo i do sada, od svih najvećih europskih klubova, iz SAD-a, ali ne radi se tu samo o tati Nikši...

- Roko voli Cibonu, svoju Cibonu. On želi tu ostati, svako dijete želi ostati kod kuće.

Ranko Suvar / CROPIX / CROPIX

Roko Prkačin

Kad maknemo na stranu pitanje o minutama na parketu, kako Prkačinu, koji u košarku nije zalutao, hvala Bogu, izgleda način na koji on igra?

- Po meni, Roko igra na krivi način. On ne igra na način na koji je naučio igrati. Igra u sustavu u kojemu čeka loptu u korneru, kao spot-up šuter, a Roko to nije. On je naučio igrati s loptom, njega vuče lopta. Međutim, sada godinu i pol dana funkcionira u sustavu u kojemu to ne radi.

Kako Roko trenira, iz perspektive tate, da tu ne bi bilo nejasnoća.

- Ajmo ovako. Roko je u četvrtak navečer igrao utakmicu, u petak se probudio u šest ujutro, sjeo je na tramvaj, pa na suprotni dio grada otišao u teretanu kod Miljenka Raka na individualni trening. Da netko ne živi za to, to ne bi radio. I to je jedna od stvari koja me smeta, te priče o treninzima dolaze samo kako bi netko našao sebi opravdanje, kao “on ne trenira”, pa tu krenu srati po djeci, ne samo po Roku...

I za kraj, da i taj dio priče rasvijetlimo. Nije tajna da Nikša Prkačin nije u sjajnim odnosima nakon odlaska iz kluba s nekim i dalje važnim ljudima u Ciboni, ne nužno u njoj, poput Zdenka Antunovića. Ima li tretman Roka Prkačina veze s Nikšom Prkačinom?

- Ja jednostavno ne mogu i ne želim vjerovati u to. Eto, ovim putem se ispričavam što sam dvije i pol godine radio u Ciboni besplatno, što sam trošio svoj novac, što sam dug kluba spustio sa 107 na 36 milijuna kuna, što sam u klub doveo sve najbolje klince koji su postojali u Hrvatskoj i Cibona takve klince nije nikada imala. Eto, za sve se to ispričavam...