SIN APSOLUTNE LEGENDE NAKON ČUDESNE SEZONE U KOJOJ JE OSVOJIO PET TROFEJA 'Postoje standardi ispod kojih ne želim ići, a mogu i bolje od ovoga'

S Rokom Prkačinom neke su stvari posve lake. Recimo, organizirati snimanje sa svim trofejima u Ciboni.

- Ja ću srediti Cibonu, zvat ću Ivu, treba samo nabaviti onaj trofej za europskog prvaka, on je u Savezu.

Nešto kasnije - a Roko je sve, ispalo je tako, sjajno organizirao - dok smo nosili te “kante” prema dvorani, glasnogovornica Cibone Iva Bokanović dobacila je:

- Mali, lakše malo s tim trofejima sljedeće sezone...

Mali, Roko Prkačin, kojemu je tek 16 i pol godina i visok je gotovo 205 cm, samo se nasmijao.

- Uskoro će biti lakše, ono, bit će samo prsten, ha, ha, ha...

Foto: Boris Kovacev / CROPIX

Nije mislio na onaj prsten ABA lige, čini mi se.

Uglavnom, petak je bio posljednji dan za organizaciju ovog snimanja jer je Roko već u subotu otputovao prema Rigi gdje sudjeluje na kampu za darovite igrače koji organizira NBA.

- Bit će tamo braća Bertans, Porzingis, nekoliko NBA trenera, skauti. Lijepa je to prilika za promociju.

Jest, a nakon toga slijedi novi izazov. Ime Roka Prkačina osvanulo je na popisu A reprezentacije. I bit će na pripremama sa seniorima. Kao nagrada na kraju sezone u kojoj je, pazite sad, osvojio pet natjecanja. Krenulo je s onim Europskim prvenstvom U-16 u Novom Sadu na kojem je osvojio zlato, na kojem je zabio poen za zlato i na kojem je bio MVP. Ostala četiri trofeja skupio je u posljednja dva mjeseca.

U konkurenciji dvije godine starijih s Cibonom je osvojio juniorsku ABA ligu, a i tu je, naravno, bio MVP. Onda je u Zadru osvojio s Cibonom kadetski naslov, a i tu je bio MVP, pa i juniorski naslov prvaka Hrvatske, uz, jasno, MVP nagradu. Da, ima on i trofej naslova seniorskog prvaka Hrvatske, a u finalu protiv Cedevite sudjelovao je u igri u dvije od četiri utakmice i u obje se upisao u strijelce. Sa 16 i pol godina takvih deset mjeseci nije imao nitko do njega.

- Pa, nikada meni u glavi nije bilo da idem ispod nekih svojih standarda. Ako su ovih deset mjeseci moj standard, onda O.K. Ali, ja nekako mislim da mogu više, da mogu bolje. Ovih deset mjeseci i ovi osvojeni trofeji, individualne nagrade, samo su poticaj za dalje.

Davor Pongracic / CROPIX / CROPIX

Roko Prkačin

I poziv u reprezentaciju, također.

- Prvi put sam u seniorskoj reprezentaciji i naravno da je to za mene golema stvar. To je jedan korak više. O.K., možemo pričati jesam li ja baš kroz svoje igre ovaj poziv zaslužio ili je on nagrada, ali sam sasvim siguran da ću na tim treninzima nastojati biti najbolji što mogu. Ne mogu se izboriti za onih 12 koji će igrati Ljetnu ligu u Las Vegasu jer, uostalom, ja niti nemam 18 godina, pa nemam ni pravo nastupa tamo. U svakom slučaju, jako me veseli što ću trenirati s reprezentativcima. Tih desetak dana će mi jako pomoći za ono što me čeka ovo ljeto.

Kako se osjeća Roko Prkačin kad iz seniorskog pogona stigne među svoje vršnjake?

- Puno je lakše, osjećam se baš moćno, kao da ideš nožem kroz maslac.

Ljeto je posve ispunjeno, kreće s Rigom pa se nastavlja sa seniorskom reprezentacijom, odmah zatim ide juniorska, a čim se završi taj juniorski EP, počet će za koji dan pripreme Cibone za novu sezonu. Hoće li u tom ritmu, ne pitam uopće o odmoru, biti vremena za individualni rad.

- Neću moći raditi isključivo individualno, no sudeći prema onome kako smo radili lani u reprezentaciji, tako će biti i sada. Na jutarnjim treninzima uglavnom radimo na individualnim tehnikama, šutu...

Kad sebe analizira, O.K., sa 16 i pol godina mora popraviti baš sve, ali što konkretno baš treba popraviti?

- Mislim da najveće pomake mogu napraviti u obrani, mislim da se što više spuštam u stav, ali i na šutu, kao što bih volio imati bolje reakcije na zagrađivanjima. Te bi mi stvari koristile. Naravno, radit će se dosta na šutu, ali i na obrani, tako da će sve te stvari popravljati kroz reprezentaciju za sljedeću sezonu.

Ranko Suvar / CROPIX / CROPIX

Roko Prkačin

Koliko Roko Prkačin danas, u normalnom danu, trenira?

- Pa, uzmimo to ovako: ujutro svakako dva sata, navečer tri sata. Uz to ide i teretana pola sata, 45 minuta prije svakog treninga. Pa eto, izbrojite to.

Oko šest sati, recimo. Dođe li ikada do zamora?

- Ne, nije mi to naporno, ne osjećam to tako. Ali, i da jest, pa to ne smijem niti reći, ha, ha, ha.

Upravo je priveo kraju drugi razred srednje škole. U ovoj školskoj godini Roko Prkačin je pohađao privatnu sportsku gimnaziju, a prvi je razred završio u zagrebačkoj 11. gimnaziji.

- Htio sam ostati u 11. gimnaziji, žao mi je što nisam, ali to baš nije bilo izvedivo s mojim tempom. Uz ovo čime se ja bavim za takve stvari nema mjesta.

Uglavnom, ne samo zbog svoje zrelosti, svakako ne zbog nekih pustih ugovora jer on još ne dobiva ništa novca, ali zbog rada svakako, Roko Prkačin već sam sebe doživljava profesionalcem.

- Pa, kad ću ako ne sada.

Tolikim profesionalcem da ni stari otac, Nikša nema više neke šanse kada bi njih dvojica odigrali jedan na jedan.

- Pa, ajmo reći da tata nije baš spreman.

Svakako ne kao Roko Prkačin. U deset mjeseci pet trofeja i četiri MVP nagrade. Brojimo dalje...