I mate li možda neko jelo bez mesa? Pa, imamo bistru pileću juhu... Zvuči kao vic, ali zapravo je riječ o posve uobičajenom razgovoru koji bi zagrebačka fotografkinja i naša dugogodišnja suradnica Ana Mihalić Perica (33) kao veganka vodila u restoranu s tradicionalnim menijem. Neki će reći - zašto nije otišla u “zeleni” bistro. Jednostavno, s društvom i na poslovnim sastancima našla bi se u situaciji u kojoj nije mogla birati lokaciju, ali od toga nije radila problem.
- Uvijek se snađem, a ljudi su uglavnom vrlo ljubazni i slože nešto za mene - govori Ana, koja je odluku o prehrani bez mesa i proizvoda životinjskog porijekla, ali i da neće nositi odjeću i obuću izrađenu od kože, donijela prije pet godina zajednički sa suprugom Tomislavom. Posve skromno kaže da oboje žele živjeti tako da što više poštuju druga živa bića.
A onda su se lani zbog posla njezina supruga preselili u Švedsku, u grad Lund u blizini Malmöa, koji je “zelen” u svakom smislu.
- Tu je u dućanima velika ponuda veganskih proizvoda. Osim toga, brojne dostavne službe na kućni prag donose svježe voće i povrće. No, svejedno mi nedostaje naš Dolac i kultura kupovine namirnica na tržnici - nastavlja Ana, koja je u srpnju rodila i sinčića Maka kao veganka.
- Liječnici mi nisu sugerirali da mijenjam prehranu, ali savjetovali su da se informiram. Ima mnogo literature na temu veganstva u trudnoći. Zapravo se sve svodi da se treba jesti raznoliko, paziti na folnu kiselinu, željezo, proteine... - a svim tim stvarima biljna prehrana obiluje. Naravno, uzimam i suplemente o kojima bi svaka odgovorna trudnica, mama koja doji i veganka morale voditi računa - govori Ana, čijem raznolikom meniju odnedavno doprinosi i njihov vrt.
- Posadili smo ga proljetos u dvorištu koje dijelimo sa susjedima. To nam je bio i način da se zbližimo, jer kad smo došli, nikoga nismo poznavali. Vrt smo napravili u paletama, što se ondje naziva “pallkrage”, a posadili smo, uzgojili i na kraju pojeli rotkvice, salatu, grašak, rajčice, ciklu, mrkvu, tikvice, blitvu, kelj, vlasac, ružmarin... - kaže Ana, dodajući da su u Lundu uobičajeni i gradski vrtovi u kojima ljudi unajme komad zemlje te ga uređuju tijekom godine. Vrtovi su neograđeni pa je onuda moguće i samo se prošetati.
- Lund izgleda kao veliki park s kućama. Šveđani veliku važnost pridaju prirodi te se posvuda nalaze zaštićeni rezervati, ali otvoreni za šetnje i boravak ljudi. Osim toga, grad je pun ježeva, zečeva i vjeverica - otkriva Ana, koja sa suprugom, njihovim sinčićem i mješankom Gitom svaki dan provodi u dugačkim šetnjama, usprkos klimi s jakim vjetrovima, vlažnim i hladnim jesenima. Još se, kaže, privikavaju na švedsku maksimu da ne postoji loše vrijeme, samo loša odjeća.