Košarkaši otputovali na Eurobasket: 'Vratite nam se barem s medaljom!'

Gužva na Plesu, vrijeme je maturalaca, zagrebački srednjoškolci hrle u Španjolsku na provod, poneki i po svinjsku gripu, užurbanost i strka su posvuda. Doista, vrijeme je da se zračna luka glavnoga grada Hrvatske već jednom proširi. Među svim tim šarenilom modernog Babilona ulazak visokih momaka u crvenim i bijelim majicama na trenutak je privukao pozornost svih. Uključiše se i reflektori kamera izniklih iz “sačekuša”, kolege novinari s mikrofonima u rukama poletješe prema - Prkačinu, najprije. Nikša se dogegao do njih, pristojno i sporo, da se može mirno zapisati, izrekao svoja razmišljanja uoči početka EP u Poljskoj. Na takvom se ispraćaju teško može očekivati neka ekskluziva, tek još jednom sumiranje svih dotadašnjih promišljanja i najava. Pa je tako Prka još jednom ponovio “ sada su konačno stasali uvjeti da se napravi nešto konkretnije na Europskom prvenstvu”.

Jasmin Repeša sljedeći je kojeg su novinari okružili. I on je, još sporijim govorom od Prkačina, ponovio da “treba ići korak po korak”. Na činjenicu pak što mnogim drugim reprezentacijama nedostaju zvijezde izbornik je kazao:

- Sve su to sjajne reprezentacije sa širokim izborom igrača, tako da se svakoga uvijek može zamijeniti približno jednako kvalitetnim košarkašem.

Kao kod nas Marka Tomasa Mariom Stojićem?

- Tomas je igrač koji može igrati u oba smjera, i vrlo bitan za našu momčad. Kada ima svoj dan može doći i do 20 poena. Recimo, protiv Portorika je odigrao sjajno. Ali, zato je tu Stojić, koji ga može dobro zamijeniti.

Mario Stojić povratnik je u nacionalnu vrstu, uzoran sportaš kojega je Repeša oduvijek cijenio, prije puta je sjao od sreće. Sreće, ali i samopouzdanja.

- Spreman sam potpuno, sve je OK, osjećam se odlično, fizički i psihički. Cilj je izdržati do kraja. I odraditi svoju ulogu što bolje.

A uloga je...

- Što bolje igrati u što kraćem vremenu. Dakle, iskoristiti maksimalno minutažu koja će mi biti povjerena.

Nije se lako transformirati iz glavne uloge, kakvu već godinama imate u klubu, u sporednu, kakva vam je namijenjena sada, točnije, u ulogu jokera.

- Da, uloga je sada nešto poput jokera, a za to treba vrhunska koncentracija. Sada sam to dobro shvatio, uživio sam se u svoju novu ulogu i dat ću sve od sebe da pomognem momčadi u krajnjem cilju, a to je što bolji plasman u Poljskoj. Kažem, mentalne snage imam, a i fizički se nikada nisam osjećao bolje.

Marin Rozić kupovao je novine za put. “Sportske sam već ujutro pročitao, to mi je obvezno štivo.” Potvrdio je da se “odlično osjeća”, ali je na upit o Ciboni malo smrknuo lice, “ne znam baš, trenutno mi sve to izgleda nekako...”. E, sada nakon ovog “nekako” idu pokreti glavom lijevo-desno, da bolje shvatite njegovu zabrinutost. Roko Ukić također na meti novinara, Mario Kasun jedan od poželjnijih za zajedničko fotografiranje, možda i zbog njegovih već čuvenih tetovaža, Nikola Vujčić pak okupiran japanskim turistkinjama koje su zamolile zajedničko fotografiranje. Problem je bio malo u kadriranju, jer mu niti jedna nije bila iznad pojasa... Boris Jakimenko, stručni tajnik Saveza, s tri putne torbe, nadgledao je odlazak. U pola sata “slegla se prašina”, hrvatska košarkaška reprezentacija otputovala je u Poljsku, a na Plesu gužva ostala i nadalje. Na drugom kraju pojaviše se nogometaši Bjelorusije...