Mario Mandžukić pod lavinom kritika, je li ostanak u Bayernu pametno rješenje?

Kritika ga (više) ne mazi. Za izdanje u Madridu dobio je negativne recenzije. Istina je da Mario Mandžukić nije imao značajnog poteza, što je zapravo logično s obzirom da kao usamljeni napadač iznimno ovisi o igri momčadi. Bayern je u Madridu bio bljeđa kopija momčadi koja je pogotovo lani, ali često i u ovoj sezoni, mljela protivnike.

Je li to zato što Pep Guardiola želi podrediti najbolju svjetsku momčad svojoj filozofiji nogometa, koja je savršeno funkcionirala u Kataloniji, ili je pak u pitanju umor, zasićenje, pad forme nakon osvajanja Bundeslige, posebna je tema. Činjenica jest da je klasičnom centarforu u Guardiolinim konstrukcijama život mukotrpan. Mora stalno "nešto" raditi za momčad u kombinatorici (otvarati prostor, prilaziti u mantinelu, širiti se na krilo, počinjati presing.), a koliko god učini dobrog, na kraju će ga svi, a pogotovo kritika, pitati koliko je pogodio mrežu ili asistirao. Kad Bayern izgubi, uvijek su procesi. U njima su na prvom udaru golgeteri.

Unatoč tome što je prvi strijelac Bundeslige, što puno radi za momčad, podređuje se igri koja mu nije baš najprikladnija, kritika u Njemačkoj, tražeći pukotine u savršenom svijetu Bayerna i fami o nedodirljivosti Guardiole, načela je motivaciju momčadi i pojedinaca. Među njima i Mandžukića. Prilično očekivano, sve intenzivnije kako se približava dan dolaska Roberta Lewandowskog, suputnika mu na vrhu liste strijelaca. Kažu čelnici Bayerna, posljednji u nizu Karl-Heinz Rummenigge, da mu je Mandžukić kazao da sigurno ostaje u Münchenu. Moguće je, ali je li mudro?

Za Bayern je svakako super. Pokraj Lewandowskog imati još jednog top centarfora, to je idealno. Je li dobro za Mandžukića koji je takva osobnost da uvijek želi igrati, kao i Cristiano Ronaldo, čak i onda kada mu liječnici zbog ozljede ne žele dati dopuštenje. Mandžukić je tip koji mora imati povjerenje trenera i okruženja, osjećaj da je u prvom redu važnih, a s kojim faktorima motivacije on "luduje po terenu" za momčad i juri bez prestanka i zadrške. Tada je top igrač.

Mandžukić nije bio u elementu u madridskoj večeri. To ne može promijeniti sud vrijednosti top igrača. Kao što moguće potpuno drukčija, trijumfalistička večer u uzvratu neće promijeniti situaciju koju profesionalno živi, a koja iziskuje važne i što skorije odgovore na temeljno pitanje za njega, a ne Bayern - ima li smisla ostati u nogometnoj ideologiji koja mu ne paše, boriti se u hijerarhiji koja mu izaziva nemire?

Taj je odgovor ključan za Mandžukićevu bližu perspektivu. Dojma smo da ga u posljednje vrijeme dvojbe sve više muče. Kad ih se riješi, kako god odlučio, osjećat će se puno bolje. U njegovu slučaju to znači da će igrati bolje.