Dvije su izjave nakon druge uzastopne pobjede Hrvatske U-18 protiv Engleske posebno zanimljive:
- Ovo je izvanredan uspjeh, ne pobjeđuju se Englezi na njihovu terenu svaki dan! - konstatirao je izbornik Zoran Vulić.
- Nastaviš li tim tempom, brzo ćeš me stići i prestići! - priopćio je izborniku glavni državni instruktor Martin Novoselac.
Martin je, naime, kao šef postava raznih mladih uzrasta u svom dugom mandatu četiri puta igrao s engleskim selekcijama u kvalifikacijama ili na završnim turnirima:
- Imam tri pobjede, 4:1, 3:0, 3:0 i 1:1. Vulić je u dva dana skupio po 2:1, što je zaista sjajno.
Novoselac je također bio u Newcastleu te neposredno svjedočio kako se naši dečki rođeni 1996. i 1997. obračunavaju s potencijalnim članovima Gordog Albiona, to jest kako suparnici pognute glave i kisela osmijeha napuštaju travnjak ne vjerujući da dvaput mogu povesti pa izgubiti dok trepneš.
- Točno je da nam odgovaraju i da se to ne mijenja generacijama - priča Novoselac.
U čemu je tajna?
- U činjenici da smo prirodno nadareni. Da nam je igra tehnički dotjerana, potezi nerijetko produhovljeni.
Odmah detektira ključni element:
- To je lopta. Hrvatima stvarno nije “strani predmet”. Superiorni smo umijećem pa pobjeđujemo čim ne zaostajemo trkački. Dakako ni taktički.
Naglašava važnost otočkoga tjedna:
- Ova je reprezentacija opet na trijumfalnom kolosijeku. Nije nužno objašnjavati koliko je to važno za vraćanje samopouzdanja i motivacije. I igračima i trenerima.
U čemu je razlika između Kranjčarove squadre 2001. i Roguljićeve 2014.?
- U tome što su u onoj participirala dvojica-trojica ekstra talentiranih i ostatak prosječnih, dočim u ovoj ima mnogo više izrazito potentnih/kvalitetnih pa će se lakše, brže i masovnije potvrditi, postajući klase, analogno tome pojačanje A-teamu.
Vulićev prethodnik Ivan Gudelj, koji je izborio plasman na kontinentalnu i svjetsku reviju, rado je potencirao podatak o čak tridesetak pobjeda i tek ponekom lošijem rezultatu. Novi šef je po kratkom postupku razbio jednog od najrenomiranijih suparnika. Nadamo se da će jednako plodonosan biti u sljedećem eurociklusu koji ujesen starta protiv Turske, Islanda i Estonije na domaćem terenu.
Oni su srušili Engleze
U ovoj misiji nije bilo i te kako etabliranih Alena Halilovića, Josipa Bašića, Roberta Murića, Marka Marića, Ivana Fiolića... Sinoć su trasom Manchester - Frankfurt - Zagreb doletjeli (ne)senzacionalni španeri koje već mnogi pamte i poštuju:
Ivo Grbić (Hajduk) - Vratar odlične konstitucije i dostojne škole.
Dario Miškić (Dinamo) - Čuvar mreže koji također ima sve.
Petar Stolnik (Dinamo) - Stoper ili desni dočni pun snage i odlučnosti.
Duje Ćaleta Car (Pasching) - Šef obrane koji plijeni skokom i startom, točnošću i inteligencijom.
Franjo Prce (Hajduk) - Lijevi središnji branič, nepretenciozan, pouzdan.
Hrvoje Džijan (Dinamo) - Malo izgubio poziciju, ne i perspektivu.
Petar Mamić (Dinamo) - Već igrao za prvu, dinamičan i ofenzivan ljevak.
Ante Ćorić (Dinamo) - Još jedno dokazano čudo od djeteta.
Ivan Šunjić (Dinamo) - Budućnost zagarantirana, zadnji vezni koji trči za trojicu, a i zna.
Marin Jakoliš (Mouscron) - Antoniov brat, orijentiran napadu, univerzalac spreman za brušenje.
Bojan Knežević (Dinamo) - Neumoran, svrsishodan, kompletan.
Ante Blažević (Hajduk) - Motoričan, tvrda kost, koristan u oba smjera.
Ante Roguljić (RB Salzburg/Liefering) - Kapetan, dirigent i konstruktor.
Fran Brodić (Dinamo) - Profesionalac i statusom, jak, spretan, efikasan.
Elvir Maloku (Hajduk) - Raznovrstan, dopadljiv, plemenit.
Karlo Lulić (Osijek) - Igra u 1. HNL, majstor.
Nikola Vlašić (Hajduk) - Blankin brat, uzorno istesan, sklon kreativnosti.
Andrija Balić (Hajduk) - Talent koji se piše s veliko T.










Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....