Mlada nada sa sindromom 'Kranjčar'? Djeluje usporeno. Ne smije ostati tek veliki talent!

Burić inzistira na odlučnosti, na usmjerenosti, točnije strasti u igri kakvu iskazuje Nikola Vlašić.

I dok je Vlašić oduševio svojeg trenera, dotle je drugi bitni mladi igrač Andrija Balić stjecajem pao u drugi plan. Dobiva se dojam da mu pripreme teško padaju… Balić je ostao u sjeni Ante Roguljića, koji se vratio kući u Hajduka na obnovu obzirom da je tamo u Austriji bio na putu da 'zariba'.

Balić je zablistao u proljetnom dijelu prošlog prvenstva, točnije na četiri utakmice u ožujku kad je postigao pet golova od kojih su neki bili maestralni. O Balićevom potencijalu svi govore u hvalospjevima, ali tu se radi isključivo o njegovom osjećaju za gol, o načinu igre, shvaćanju nogometa, dok su do izražaja došle neke manjkavosti, u prvom redu fizička priprema, njegova neotpornost na duel igru.

Ima nas koji se u odnosu na Balićev talent pribojavamo tzv 'sindroma Kranjčar', a to je da je na putu otežavanja, pa bez obzira na virtuoznost, na brzu predaje lopte, ipak djeluje usporeno, kao da igra 'u leru'. To su grijesi rada u omladinskom pogonu, u mlađim uzrastima što ipak ne trebalo predstavljati problem u Balićevu razvoju u slučaju da se prihvati posla. Jako je važna uloga trenera, jednako je bitna Balićeva volja, bolje je kazati shvaćanje da se mora podvrgnuti drilu kako ne bi ostao među onima koji su bili samo veliki talenti.

Nasuprot Baliću kontra primjer je Vlašić pri čemu je jasno da je u njegovu razvoju, odnosno sazrijevanju – fizičkom i mentalnom - veliki doprinos Joška Vlašića, koji ga je od malih nogu, slobodno je upotrijebiti termin, dresirao da izdrži muke odrastanja. ZR