Mladinić o igranju u prašumi: 'U Manausu su vladali pakleni uvjeti. Vrućina je ubitačna'

Srđan Mladinić živo se sjeća putovanja u srce prašume u Manaus gdje je pred više od 17 godina igrao za mladu reprezentaciju Hrvatske protiv Brazila. Bilo je to potkraj svibnja 1996. Hrvatska mlada vrsta bila je sparing-partner olimpijskoj selekciji Brazila koja se pripremala za OI u Atlanti.

“Naravno, kako se ne bih sjećao te utakmice: još čuvam u arhivi videosnimku i isječke iz novina. To je prekrasna uspomena iz moje karijere”, kaže Mladinić, nekadašnji stoper Hajduka i Dinama i bivši reprezentativac.

- I tada je to bila velika stvar igrati protiv Brazila i ne izgubiti, makar je to bila prijateljska utakmica. A posebno kad se gleda iz današnje perspektive, kad vidiš koji su to sve igrači bili. Sjećam se da je to bilo na kraju sezone. Mislim da su nam falili neki od ponajboljih igrača, ali imali smo jaku momčad.”

Upoznao R. Carlosa

A Brazilci?

- Tu su neki od njihovih najvećih igrača u recentnoj povijsti. Nismo mi njih tada poznavali, ali tu su bili Dida, Roberto Carlos, Rivaldo, Aldair, Juninho, Fabio Conceicao, Savio koji nam je zabio gol...

Ipak Hrvatska je povela golom Mikija Rapaića?

- Miki je pobjegao svima i zabio Didi, nekako mu je iščupao loptu kad se činilo da je brazilski vratar već ima u rukama.

Igrač utakmice bio je Vedran Runje...

- Tada nismo znali tko je Roberto Carlos. Sjećam se da je bio slobodnjak na početku utakmice sa nekih 35, 40 metara i sad pitamo Runju, hoćemo li praviti živi zid. On kaže, ne treba. Kad Brazilac opali ljevicom, Runje je jedva iščupao loptu iz samog kuta. Runje je branio za čistu desetku, čudo. Poslije toga bi na svaki slobodnjak pravili živi zid, radili bi ga i da je prekšaj bio na centru. Eto, tako smo upoznali Roberta Carlosa.

Došli pet dana prije

Kakva vas je atmosfera dočekala u Manausu?

- Paklena. Igralo se na stadionu Vivaldao koji je tada bio teška ruševina, ali je na tribinama bilo više od četrdeset tisuća gledatelja. Izašli smo na zagrijavanje, nigdje nikoga, ali pred početak utakmice tribine su se počele puniti. Kad je to krenulo atmosfera je postala zaglušujuća, od bubnjeva, pjesme, skandiranja. To je bio ples na tribinama cijelu utakmicu... Stvarno je bio nevjerojatan osjećaj igrati u takvom ambijentu.

A vrijeme?

- Pamtim da smo došli pet dana prije u Manaus da bi se barem pokušali prilagodili na vremenske uvjete. To je prašuma, grad na dvije rijeke, zna biti jako vruće i uz veliku vlagu. Pamtim da je bilo baš teško igrati, da je bio strašan pritisak.

Sve u svemu, bio je to događaj za pamćenje?

- Za cijeli život. Trebalo je tada doći u Brazil i doživjeti sve te stvari i nogometne i životne. Stvarno neponovljivo.

Neka opet bude 1-1

Kako vidite susret Brazila i Hrvatske na otvaranju Svjetskog prvenstva?

- Meni je drago da smo optimistični. Lijepo je kad izbornik Kovač, Modrić i ostali kažu da se vesele toj utakmici. Jer stvarno ne može biti bolje nego s Brazilom igrati na otvaranju. Oni su domaćini, na njima je pritisak. Mi tu nemamo što izgubiti. Ako odigramo dobro, to nam može biti poticaj za nastavak Mundiala. Kad bi i ovaj meč završio sa 1-1, kao i onaj naš prije 17 godina, to bi bilo idealno.

Meksiko i Kamerun?

- Teško je sad davati prognoze jer ima još šest mjeseci do tih utakmica. Meksiko ima tradiciju i neke sjajne nogometaše. Kamerunci su kao i svi Afrikanci fizički sjajni, a mogu biti ili teško razočaranje ili najugodnije iznenađenje. Ali mi se moramo baviti sa sobom. Dobro je jer ćemo biti silno motivirani. Bolje da nam je Brazil na otvaranje nego recimo Kamerun. Vjerujem da Hrvatska može pokazati lijepe stvari u Brazilu, završio je Mladinić.