Ako se računaju samo igrači koji su imali minutažu, Francuska je druga najmlađa momčad nakon Brazila 1970. koja se okitila naslovom prvaka svijeta. Može li to biti naznaka da slijedi era dominacije francuskog nogometa, odnosno da na svjetsku titulu mogu nadograditi još neke trofeje?
Gledajući činjenicu da se Italija i Nizozemska tek moraju oporaviti, odnosno da Španjolskoj i Njemačkoj slijedi generacijska smjena, ukazuje se da bi Francuzi idućih godina mogli zadržati trend igranja finala velikih natjecanja.
Igrali su finale Europskog prvenstva 2016., sada su osvojili Svjetsko prvenstvo u Rusiji, a k tome imaju čitavu plejadu mladih i darovitih igrača koji još godinama mogu igrati na europskoj razini. Dakako, i čitav niz onih koji su uoči Rusije ostali ispod popisa 23 igrača a koji bi, možemo to reći s velikom sigurnošću, bili starteri u mnogima od sudionika završnice Mundijala.
Ipak, dominacija u svjetskom nogometu se ne ostvaruje na papiru, a Francuzi, osim rezultatski, nisu je imali ni na terenu.
Drukčija ‘desetka’
- Moje je mišljenje da Francuzi ne mogu vladati svjetskim nogometom u godinama koje slijede. Zašto? Pa nisu dominirali ni ovio svjetskim prvenstvom. Unazad deset godina imali smo Španjolsku čiji su klubovi vladali Ligom prvaka i Europskom ligom, pa su i rezultati njihove reprezentacije bili vrh svega toga, dok s Francuskom to nije slučaj, u Rusiji su imali situacije koje su rješavali zbog individualne kvalitete, a ne kao plod sustava igre - kaže Zoran Vulić, hrvatski trener koji je dio svoje igračke karijere proveo u Nantesu, zbog čega s posebnom pozornošću prati događanja u tamošnjem nogometu.
- Nogomet koji oni igraju je na rezultat, meni se takav ne sviđa jer nema tu neke velike igre. Mogu reći i da sam malo tužan gledajući Francusku na Svjetskom prvenstvu jer ni u skupini, a ni kasnije u eliminacijskom dijelu nisu igrali lijep nogomet. Ako netko mora dominirati onda neka to bude Belgija.
I pomoćni trener Rijeke Danko Matrljan nedavno je istaknuo kao minus francuskog nogometa činjenicu da se danas više ne gaji malo sporiji, ali zato tehnički dotjeraniji nogomet. Mbappe je prototip igrača kakve izbacuju tamošnje nogometne akademije, traži se brzina, agresivnost i snaga, a zanemaruje se ljepota igre. Jednostavno, nogometna evolucija natjerala je francuski nogomet da promijeni neke postulate i prilagodi se trendovima.
- U Francuskoj je “desetku” uvijek nosio klasični vezni igrač, sada je nosi napadač Mbappe. Ako nekome date desetku onda znate kakva je kvaliteta, ali činjenica da je nosi napadač znači da su osjetili da na sredini terena nemaju igrača kvalitete Platinija ili Zidanea.
Apostrofirao je Vulić i još jednu stvar koja je u bazi načina igre reprezentacije, budući da se tiče proizvodnje igrača u tamošnjim akademijama. Od kojih one nekada najzvučnije danas više ne proizvode igrače za visoke domete.
- Za mene je jako znakovito da Nantesa, koji ima jednu od najjačih škola u Francuskoj, već godinama nema nigdje, a slično je s Bordeauxom, Auxerreom, koji su se godinama isticali proizvodnjom igrača visoke klase i specifičnog stila igre. Francuska je jednostavno napravila zaokret od onog načina igre kojeg je gajila i meni se to nije svidjelo.
Bilo bi ipak čudo
Zbog svega navedenog Vulić smatra da je osvajanje Svjetskog prvenstva za Francusku više iznimka nego najava dominacije kakvu je imala Španjolska.
- Siguran sam da Francuska nema sustav koji dugoročno može proizvoditi rezultat. Španjolci su igrali kako je igrala Barcelona i kada je ta generacija sišla s pozornice, nestali su i značajni rezultati Španjolske. Za mene bi bilo čudno da Francuzi vladaju na način kao što je to bio slučaj sa Španjolskom ili Njemačkom, odnosno, da govorimo o onoj generaciji Zinedinea Zidanea onda bih bez zadrške rekao da je takvo što moguće, ali današnji Francuzi malo podsjećaju na Atletico Madrid. A znamo i što to znači, dok ostvaruju rezultate to je dobro, ali kada rezultat izostane onda ostaje samo industrijski nogomet - zaključio je Zoran Vulić.