Moderna tehnologija - neće ići! Platiniju i Blatteru je čist’ zgodno nekoga zaje*ati!

Neki dan u četvrtfinalu ragbijaškog SP-a sudac daje irskim i argentinskim grdosijama minutu predaha dok se on sa suradnicima baca na analizu spornog poena. Centimetri su u igri, je li polaganje bilo regularno ili nije? Analiziraju se videozapisi snimljeni kamerama iz desetak različitih kutova, a s obzirom da su suci i njihovi pomagači u sobi za videonadzor povezani radiovezom, stvar ubrzo preraste u živahnu panel-diskusiju pred milijunskim TV auditorijem. Kada je CSI odred forenzički do kraja iscrpio slučaj, šef uz odobravanje punog stadiona dosuđuje važeći poen. Novinaru tada neizbježno na pamet padne prastara doskočica: ragbi je sport za huligane koji igraju džentlmeni, dok je nogomet sport za gospodu koji igraju huligani. Naravno, okrijepljeni blagoslovom ovlaštenih Fifa i Uefa švindlera i muljatora...

U utorak navečer Liga prvaka i potvrda naše lapidarne mudrosti iz prve ruke. Utakmice visokog natjecateljskog naboja i najvišeg financijskog uloga, najbolji igrači i - svejedno rusvaj. “Bila je to ruka sudbine”, zaustavio se na vrijeme Giroud od usporedbe svojeg pogotka Bayernu s Maradoninom “Božjom rukom”. Ako vam je stvar pobjegla, ne uzbuđujte se jer pobjegla je i sucu iza gola što nas ponovno vodi prema pitanju što je Platini zapravo htio kada je u priču ugurao petog i šestog arbitra s ovlastima ćate u seoskom poštanskom uredu. Uz simboličnu žrtvu uvođenja videodokaza, nogomet bi lako stao na kraj podvalama i razbistrio sporne trenutke poput igre rukom Olympiacosova nogometaša u Maksimiru. Nogometni oci, međutim, nisu zagrijani za ideju transparentnosti, jer njihov sport od pamtivijeka njeguje i zalijeva narativ prema kojem je čist’ zgodno koga zaje*ati. Logika je sljedeća - o čemu bismo danas razgovarali da je Hurstov gol Nijemcima zaista rasvijetljen ili što bi ostalo od uspomena da je sudac Dočev 1986. dignuo zastavicu i signalizirao glavnom da je Maradona rukom matirao Shiltona? Ako ne služi za konstruiranje legendi i mitova koji predivnu igru čine “magičnom”, dokazni materijal obična je gnjavaža. Potvrdit će vam to, uostalom, glavom i bradom Michel Platini...

Michel... Miško, sine... Miki...”, uzalud je jednog jutra 2011. Blatter dozivao Francuza da se vrati. “Nemoj zaboraviti ovu priznanicu, mogla bi ti zatrebati prilikom ispunjavanja porezne prijave.” Jedina potvrda koja je u tom trenutku zanimala Platinija bješe ona sms-poruka osobnog bankara da je dva milijuna eura proknjiženo na račun. Dokaz o uplaćenim milijunima iz razumljivog je razloga zaboravio uzeti, ali nije najjasnije zašto je povjerovao da ga stari lukavac Blatter neće “umočiti” u skandal, ako jednom do njega dođe. Danas predsjednik Uefe - ogorčeni borac protiv huliganstva i moralna vertikala - traljavo uvjerava javnost da su račun i specifikacija odrađenog savjetničkog posla birokratske bedastoće. “Bez računa se ne računa? Molim vas, uozbiljimo se”, odgovara kandidat za prvog čovjeka nogometne obitelji i radi opće harmonije u svijetu godišnju Fair-play nagradu Fife dodijeli inspektorima FBI-a...