NA RUJEVICI NIJE USPIO, A DANAS JE JEDNA OD NAJVEĆIH NADA POLJUDA Može li HNL u njemu jednoga dana dobiti strijelca kakav se čeka još od Kramarića?

Hoće li Franko Kovačević biti nova sjajna zvijezda na hrvatskom nogometnom nebu, napadač koji će u budućnosti s vrha ljestvica strijelaca napokon skinuti razne Soudanije, Hebere, Futacse, Nestorovske, Ejupije i postati domaći kralj strijelaca kakvog se čeka od Kramarića?

Ne treba dečku stavljati takav teret na leđa, na kraju još uvijek čeka svoj prvijenac u dresu Hajduka, ali da je pokazao da ima ono nešto - definitivno jest.

Više prostora

I to ne danas, nego još u 2013. godine kada su ga ljudi iz Rijeke primijetili na jednoj utakmici pionira Međimurja i Bjelovara. Došlo se gledati Kuqija, Vuka (danas su u Rijeci) i Ocvireka (donedavno je bio u Lokomotivi), a vidjelo se - Kovačevića. Kontakt je uspostavio tadašnji šef škole Predrag Stilinović i njegovi ljudi (oni su doveli praktički sve mladiće iz dopunske selekcije koji danas kucaju na vrata prve momčadi kao što su Mitrović, Liber, Lepinjica, Vuk, Črnko, Putnik, Majkić...), ali prošle su pune dvije godine prije nego je ovaj daroviti napadač.

U međuvremenu je u lipnju 2014. na završnicu prvenstva Hrvatske za pionire (igrači rođeni 1999. godine) među veliku četvorku (Dinamo, Hajduk, Rijeka, Osijek) dovukao svoj Bjelovar i igrama koje je pokazao još više zapeo za oko Riječanima. I ne samo njima. Franka Kovačevića je u Hajduk odmah želio dovesti i tadašnji trener pionira Vik Lalić, zainteresiran je bio, dakako, i Dinamo…

Rijeka nije mogla parirati ponudama, financijski mu je nudila manje nego Bili ili Modri (iz istog su razloga Riječani izgubili Roga, Ivanušeca, Đuraseka...) ali ga je dobila na - priču. Jednostavno, uvjerili su Franka, njegovu obitelj (navodno je dio obitelji od početka bio za to da Franko ode u Hajduk) i tadašnjeg trenera Marija Kosa da će mladi napadač u Rijeci dobiti više prostora za igru i napredak budući da je u Hajduku projekt bio Josip Maganjić (danas u Fiorentini), a u Dinamu Sandro Kulenović (danas u Juventusu).

Tako je Kovačević i došao na Rujevicu, brzo počeo pokazivati svoj igrački talent, na turnirima osvajati nagrade za najboljeg igrača i strijelca, a isticao se i uzornim ponašanjem izvan travnjaka, redovitim ispunjavanjem školskih obveza, pridržavanjem režima prehrane, odmora...

Iako mu je bilo tek 16 godina već je bio profesionalac od glave do pete.

- Obožavam treninge, a posebno pazim na sportsku prehranu na koju me mama naučila još prije nekoliko godina. Ribu, primjerice, ne volim, ali ju jedem dva puta tjedno jer je zdrava. Što volim? Kada sam slobodan, najradije pojedem burek, ha-ha - rekao je Kovačević u jednom od svojih intervjua za vrijeme svoje dvije godine provedene na Kvarneru.

Zašto nije uspio u Rijeci, a danas je jedna od najvećih nada Hajduka? Nakon prve Frankove godine u Rijeci se promijenilo vodstvo škole nogometa, dovedeni su novi ljudi s novim idejama, a Franku se poklopila ozljeda zbog koje je neko vrijeme bio izvan stroja. U tom trenutku Rijeka nije stala iza Franka i označila ga kao svoj projekt, možda je netko i posumnjao u njegove kvalitete pa se odugovlačilo s novim ugovorom bez obzira što se Matjaž Kek u neformalnim razgovorima izrazito pozitivno izjašnjavao o njegovim kvalitetama.

Financijska priroda

Hajduk je uskočio i obnovio iskru koja je već ranije postojala, ona priča o financijama koju je Rijeka u prvom trenutku uspjela zaobići sada je postala itekako bitna, Splićani su ponudili više (u Rijeci stipendijski ugovori ne prelaze pet tisuća kuna mjesečno) i Kovačević je na početku sezone osvanuo na Poljud. Spominjalo se kuloarski da su ljudi koji skrbe o Frankovoj karijeri tražili jamstvo određene minutaže, ali sportski direktor Rijeke Srećko Juričić ljetos je istaknuo da su razlozi njegovog odlaska isključivo financijske prirode.