Najveći talent generacije 1998.: 'Dinamo je moja ljubav i strast, cijeli život se spremam za njega'

Šemper je zaključao vrata, skinuo "zicer", Božić u sljedećem napadu načeo pa nastavili Fintić, Olmo, Moro - ma, bila je to impresivna predstava Dinamove djece prošlu subotu pod nazivom "petarda Splitu".

- Donedavno su im juniorske utakmice bile kao kazna, ali nakon Lige prvaka sve se promijenilo. Postaju ekipa - priča nam trener Mario Cvitanović koji ima privilegij voditi najtalentiraniju generaciju HR nogometa, ali i obavezu da od fantastičnih individualaca stvori cjelinu...

No, za način na koji su se obračunali ove subote sa Splitom (5-1), kapa dolje Cvitanoviću i momčadi koja će kolektivno uprijeti prstom u Josipa Brekala.

- Nama su ovakve pobjede postale rutina. Pa nema turnira u Europi gdje nismo osvojili medalju. Znalo se da ako dolazi Dinamo, jedno od prva tri mjesta je rezervirano. Tu naviku samo prenosimo iz godine u godinu, a potvrda je stigla u Ligi prvaka. Znate, svi pričaju o tom 'Dinamovom proljeću u Europi' kao nekom čudu. Mi smo odmah znali da ćemo to riješiti. Čak i nakon onog poraza od Arsenala - tvrdi Brekalo koji je život proveo na terenima škole Hitrec Kacijan. Kad je krenuo u osmoljetku u zagrebačkoj Trnavi, krenuo je i u Dinamovu školu. Sa sedam godina otac ga je doveo u klub gdje je već više od desetljeća. No, iz "paštete" su Brekalo i ekipa počeli iskakati nakon Čilea. Što se promijenilo, pitamo ovog Dinamovog znalca?

- Znam samo da imam više 'followera' na Instagramu - kroz smijeh će Brekalo, učenik zagrebačke Prometne škole. Nije to nikakva strast za zanimanjem profesionalnog vozača kamiona nego je Prometna najbliža maksimirskom stadionu. Stadionu koji je njegov dom.

- Čitav život spremam se za Dinamo i kako se trenutak bliži ne osjećam neko posebno opterećenje. Jedva čekam kada ću krenuti na utakmicu iz seniorske svlačionice - ne krije želju i uzbuđenje ovaj mladić. I takvim emocijama podsjeća na nekadašnje heroje ovog kluba koji su za njega disali. Tako i on danas govori:

- Dinamo je za mene ljubav i strast. Nešto što volim najviše na svijetu. Pa ja nakon 11 godina još uvijek osjetim uzbuđenje kada dođem na stadion. Ovdje sam odgojen i jedva čekam priliku da počnem vraćati svoj 'dug'.

A to vraćanje "duga" moglo bi proći u trenu jer su bogati Europljani već bacili oko na cijelu generaciju kojom dominira Brekalo. Njihovo je poslovno pravilo da uglavnom ni ne pitaju za cijenu kada nanjuše "pravu robu".

Brekalo se, kako kaže, ne zamara tim, iako je svjestan "zakona tržišta" i dalje mu je u glavi na prvom mjestu samo jedna ambicija - zaigrati pred punim tribinama Maksimira. Sklop je to u glavi koji se može sresti sve rjeđe, a Brekalu Dinamo dođe kao sudbina.

Njegov otac Ante nekoć je bio nogometna nada iz bosanske Dervente, probao je u Marsoniji i Osijeku, a onda je taj put zaustavio rat u koji je otišao kao dragovoljac i bio ranjen.

Danas svaku sekundu travnjaka na kojem gleda svoje sinove proživljava emotivno, i on je "krivac" za njihovu ljubav i respekt spram nogometa i Dinama. Jer, osim Josipa tu je i mlađi mu brat Filip.

- Bori se, uči, upija. Neka bude bolji od mene, nemam problem s time - poručio je za kraj Josip Brekalo.

Taman je otac stigao po njega da zajedno prođu utakmicu sa Splitom. U kući Brekala se nogomet živi 24 sata na dan...