Olimpijski stadion u Kijevu uzvikivao je njegovo ime, Andrij Ševčenko opet je heroj Ukrajine. Nekad kao igrač, najveća zvijezda, sad kao izbornik koji je svoju ponosnu državu, osakaćenu ratom, doveo na Europsko prvenstvo. Pobijedili su Ukrajinci Portugal (2:1), u sedam utakmica imaju šest pobjeda i remi, gol razliku 15:2. Impresivno i dovoljno da prije zadnjeg kola osiguraju nastup na europskoj smotri.
Hrvatska prekretnica
- Ona večer kad smo ih mi pobijedili u Kijevu i plasirali se u dodatne kvalifikacije za SP, bila je prekretnica za Ukrajinu i Ševčenka - priča Ognjen Vukojević, suradnik Zlatka Dalića, ali i prijatelj i bivši suigrač Andrija Ševčenka.
Dakle, ta dva Kramarićeva gola ‘pokrenula’ su Ukrajinu, Ševčenko je te večeri, odnosno jutro nakon, najavio jednu drugačiju reprezentaciju.
- Neki su se stariji igrači oprostili, Ševčenko je počeo postupno uvoditi nove, mlade snage. Promijenio je krvnu sliku momčad, s time da su neki stariji, iskusni igrači ostali. Poput Pjatova, Jarmolenka, Konopljanku, Stepanenka... Zatim se u momčadi ustalio Marlos, Brazilac koji je baš protiv nas debitirao, još jedan Brazilac Moraes je također u reprezentaciji. Baš ta dva Brazilca jako puno znače Ukrajini, kao uostalom i Šahtaru, oni su u ovom trenutku 50 posto momčadi. Ako bi ih uspoređivao s nekime, kazao bi da su Marlos i Moraes poput Perišića i Mandžukića u Hrvatskoj zadnjih godina. A onda je tu još Zinčenko, koji igra u Cityju, Malinovskij iz Atalante, pojavio se lijevi bek iz kijevskog Dynama Mikolenko, Cigankov je također dobar i mlad. Jednostavno, odličan miks iskusnih igrača, kičma momčadi su igrači Šahtara i mladića koji su pokazali da znaju i mogu. Uspio je Ševčenko kroz Ligu nacija iskristalizirati momčad, sad su u kvalifikacijama Ukrajinci odigrali stvarno sjajno.
Ševčenko i Konopljanka u zagrljaju
Znači, mogao bi biti trener od Ševčenka?
- Dobar je Ševa, uživa autoritet imena i znanja, igrači ga cijene i slijede, rezultati pokazuju da je na pravom putu. Ševčenko je isto odlična kombinacija neki starih nogometnih ideja, tog ruskog vojničkog mentaliteta i modernog trenera. Recimo, dok je bio u Kijevu u devedesetima pod Lobanovskim je Dynamo igrao najbolji nogomet, to je bila vrlo brza tranzicija, lopta od prve, dodavanja u dubinu, brzi napadi, sjećamo se kako je stradala Barcelona, primjerice. Uzeo je od Lobanovskog tu filozofiju, ali ju je oplemenio talijanskom taktikom, prezentira sve to na moderan način. Rekao bih, ofenziva kao Lobanovski, defenziva talijanska, to je odlična kombinacija. Čvrsti blok iza i onda odmah ‘pas’ u dubinu... Ali, da krivo ne shvatite kad ga uspoređujem s Lobanovskim, nije Ševa tako tvrd, čvrste ruke i željezne discipline kao što je bio taj veliki trener, druga su vremena danas i Ševčenko je taj stil prilagodio modernom nogometu. On prati trendove, komentira Serie A na televiziji u Italiji, živi s obitelji u Londonu i sve to pokušava uklopiti u ukrajinski nogometni stil i mentalitet.
Koliko može ova Ukrajina na Euru, je li Ševčenkova momčad možda kakav ‘dark horse’?
- Ne znam, vidjet ćemo, sigurno je da ova momčad ima limite, a koliki su, to tek treba zaključiti. Po meni, realan je domet prolazak skupine, naravno, treba vidjeti i s kim će biti u skupini, sve iznad toga ipak bi bio pothvat. U svakom slučaju atmosfera u momčadi je odlična, pozitivna, na kraju utakmice okupili su se svi na centru, pozdravljali publiku slično Islanđanima, što je dokaze te pozitivne, pobjedničke atmosfere. Mogu oni svakoga pobijediti i iznenaditi - zaključuje Vukojević.