Iza sjeverne tribine lijepog Juventusova stadiona jedna je velika fotografija-transparent. Na njoj je grb Hrvatske i njegov lik s rukama na ušima. Na južnom dijelu istog stadiona, gdje je druga grupacija navijača Stare dame, slična je ‘plahta’. OK, nemaju baš dimenziju prošlogodišnjeg mamut transparenta, preko cijele južne tribine, kada se pred meč s Barcelonom pozvalo momčad i navijače da budu kao i on, ratnici, ali ono je bilo simbolično navijačko priznanje. Mario Mandžukić, ti si veliki ljubimac navijača!
Osjećaji s kojim su ga dočekali prije više od tri godine nisu im bili pozitivni. “Koji Mandžukić?”, sarkastično su poručivali navijači vodstvu kluba, ozlojeđeni što uprava ne dovodi TOP-igrače, kako se na Apeninima tepa tipovima ala Ronaldo, Higuain i slični. Doduše, uskoro su i doveli Argentinca, platili ga kao nikad nikog, 90 milijuna eura da ga ‘otmu’ Napoliju, ali nisu se usrećili. Zašto? Zato je jer upravo tada, i opet, kao prije 6 godina u Münchenu, Mario Mandžukić pojačao gas. Motivacije, koncentracije, prkosa. Ratnički duh, upravo.
U Bayernu je tako detronizirao domaćeg golgetera i reprezentativca, imenjaka Gomeza. Jupp Heynckes kazao je kasnije “s drugim Mariom smo dobili golgetera i igrača ratnika, s prvim smo imali samo golgetera. Zato smo napokon osvojili Ligu prvaka”.
Massimiliano Allegri je mrgud svoje vrste. Uvijek spreman za polemičku raspravu, kivan na svaki stav kojeg smatra nelogičnim ili podvalom. U Mandžukiću je nakon velike im međusobne svađe, koju je klub kao Juventus maestralno minimalizirao, prepoznao velikog mrguda, onog kojeg je smatrao da mu nedostaje u momčadi za europski iskorak. Juve u Italiji više nema što novog reći, osvojiti. Srušili su sve rekorde, imaju status druge planete za konkurenciju. Fiks ideja, opsesija je osvojiti Ligu prvaka, prvu nakon 25 godina posta.
Pravi izbor
Higuain je imao auru velikog strijelca. No, kako je nedavno kazao Carlo Ancelotti, danas trener u Napoliju, veliki igrač neće biti klasa ako nema osobnost. Što bi značilo, biti najbolji kad je najpotrebnije, u važnoj i velikoj utakmici. Higuain nema tu snagu. U reprezentaciji nestaje kad se lomi velika priča. U Realu je štekao kad su bile odlučne derbi partije. Gdje god mu njegovi navijači zazvižde zbog toga, potone samopouzdanjem. I zato je Allegri proljetos, kada su se kovali veliki planovi, kazao vodstvu “prodajte Higuaina i ostavite mi Mandžukića, s Ronaldom će biti idealan tandem”. Nije to kazao samo upravi, nego je odmah nazvao i hrvatskog reprezentativca, koji se spremao na pripreme za SP. “Mario, ne čitaj novine i sve te glasine. Rekao sam upravi da ti ostaješ i tako će biti”.“ I bilo je tako...
U petak navečer Mario Mandžukić srušio je Inter. Bio je mu je to, nakon 7 utakmica protiv milanskog kluba, prvi pogodak Nerazzurrima. Ono što je još važnije, nakon što je s dva pogotka torpedirao prvog konkurenta Napoli, pa golom Milan, Lazio, Valenciju u Ligi prvaka, sada je riješio i Inter. Dakle, Mandžukić, kad je najpotrebnije, funkcionira. Gomez, Higuain, Ronaldo, sve OK, ali on je uvijek tu...
Došao je narcisoidni Ronaldo i Mandžukić se brzo priviknuo na tandem. Dao je već osam golova ove sezone, 7 u Serie A, 1 u Ligi prvaka. Nije loše za igrača koji je u protekla 24 mjeseca skupio 12 pogodaka u dvije sezone. Brojke su mu, međutim, bonus ratničkom duhu kojeg diktira, i time motivira, cijelu momčad. Mandžukić je frajer koji 7 godina igra Ligu prvaka i 7 godina postiže u njoj golove. U Serie A postigao je 29 golova za Juve i svi su ti pogoci (do)vodili do pobjeda, njih 27! Kad MM poentira to je garancija pobjede, osim jednom, ali u Europi. Dao je sjajan pogodak u finalu lige prvaka sa Realom, ali nije bilo dovoljno.
Sve je moguće
Ovo je sezona svih istina i nada Juvea i Marija Mandžukića. Počeli su stidljivo međusobnu simpatiju, u 3,5 godine prerasla je u čvrstu ljubav. Ona ide svome vrhuncu. Mandžukić se nije nigdje zadržao koliko u torinskom klubu. To nešto znači. Klub će mu pojačati brojke ugovora, možda i produžiti za sezonu, no moguće da se i idućeg ljeta raziđu da bi dalje ostali u sjajnoj emociji.
Nije tajna da je glavni cilj Liga prvaka. Zato je investirano u Ronalda i sve je podređeno rušenju dominacije Real Madrida. I ostanak centarfora kojeg simboliziraju ruke na ušima, kada sluša reakciju navijača na njegove pogotke. No, ne uspije li se ni idućeg ljeta, vjerojatno će biti novih rekonstrukcija. Moguć je ostanak Mandžukića, ali je moguće da i ide. Pogotovo ako MM ostane dosljedan sebi i ‘iznenadi’ zahvalom svima nakon što se osvoji toliko željena Liga prvaka. Sve su opcije u igri.
Do daljnjeg Mario Mandžukić ruši sve suparnike i tabue. Jedan od inih je i 17, broj kojeg praznovjerni Talijani doživljaju kao najnesretniji. Milijune juventina sada usrećuje upravo ta 17-ica. Ili kako je duhovito kazao jedan navijač u anketi poslije utakmice:
- Nama je dostatan samo jedan Hrvat za pobjedu, a Interu niti trojica.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....