Ili o nogometu zna više nego što se na prvu čini (bio je niželigaški vratar) ili mu jednostavno prolazi stav: “Ako pozitivno misliš, pozitivno će ti se i dogoditi.” Uglavnom... Optimizam Damira Miškovića nakon Benkova odlaska u Kinu pokazuje se sve utemeljenijim.
Naravno da je izjava, “Anas, Kramarić, Krstanović i Ajayi bit će još bolji od Leona” bila i propagandne naravi, ali u dvije utakmice bez Benka Rijekina je igra tečnija, Kramarić je u šansi i broj golova raste, a Sharbini treću utakmicu zaredom u svlačionicu odlazi ispraćen ovacijama.
Benkov je odlazak Rijeku “prisilio” na drukčiji, ljepši nogomet. Istina je kako od toga ne bi bilo ništa da se transfer najboljeg strijelca lige (dok ga Kramarić ne prestigne!) dogodio jesenas. Jer dok su Bijeli pisali klupsku povijest po Europi, Sharbini je plaćao dug sezoni neigranja ozbiljnoga nogometa. Ni sada nema 90 minuta punog ritma u nogama, no prošao je druge prave Kekove pripreme, polako akumulira utakmice, igrom prema nazad pokazuje nužni voljni moment te uživa u igranju s Kramarićem, suigračem odrezanim od iste majstorske nogometne tkanine.
Anas i Andrej nisu svjetska čuda, ali jesu nogometaši zbog kojih se plaća ulaznica. Nisu “killeri” s visokim postotkom realizacije kao Benko, ali jesu igrači koji će svojim bogomdanim (i napornim radom poboljšanim) talentom u igri jedan na jedan stvoriti dovoljno šansi da se dovoljno i zabije. Nisu svjetske klase, ali jesu majstori koji će svojim potezima nahraniti navijače uvijek gladne nogometnih delicija.
Rijeka tek lovi formu (Močinića se, npr., još čeka) i igra bez Tomečaka i Kvržića, a igra - sve bolje! Kad imaš Anasa i Kramarića, ne plačeš ni za Benkom.










Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....