Nakon što su ostvarili prvi natjecateljski iskorak “do bronce” hrvatski su reprezentativci riješili jedan veliki teret svojoj, a i svim generacijama nakon 1998. Ostvarili su to u utakmici koja je baš zato bila psihološki najteža, jer su ama baš svi, reprezentativci sadašnji i bivši, struka, navijači, javnost, mediji, od njih to očekivali.
Još jedan neuspjeh trajno bi obilježio, kako ovu selekciju i njene lidere, tako i buduće selekcije. Još jedan je važan detalj ove pobjede.
Ona je ostvarena u najmanje dobroj izvedbi od četiri odrađene u Rusiji. Svaka reprezentacija koja ima ambiciju ostvariti zapaženiji rezultat na velikom turniru mora proći jednu utakmicu u kojoj je plesala na rubu ispadanja, odnosno djelovala u kritičnom stanju fizičke moći i igre.
Hrvatskoj se protiv Danaca poklopio dan grča, umora, nervoze i straha od ispadanja. Nakon što ga se prođe, obično, nastaje zalet lakših nogu. Zato je logično očekivati da bi rasterećeniji, puni samopouzdanja nakon što su prevladali (i) rulet jedanaesteraca te sve stresove utakmice, Vatreni protiv Rusa mogli napraviti opći iskorak. U igri, trci, zrelosti. Naravno da neće biti lako igrati protiv iznimno borbenog domaćina, koji je već prebacio sve moguće prognoze i u potpunoj je euforiji.
No, Hrvatska je očito tehnički bolja reprezentacija od Rusije, što znači da će ključnim biti to kako će fizički biti spremna za taj dvoboj. Kako su se i Rusi trošili u produžecima i stresu jedanaesteraca, oni na planu svježine neće biti u prednosti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....