'Nijedna momčad u povijesti nije naporno radila kao Jugoplastika!'

Legendarni košarkaški trener Božidar Maljković, koji je predvodiotadašnju splitsku Jugoplastiku do dva naslova europskog prvaka, dao jeopsežan intervju internetskoj stranici Eurolige...

Veliki strateg, koji je u nastavku karijere do europskog trona vodio iLimoges i Panathinaikos, govorio je o najvećim trenucima svojekarijere, a velik je dio priče, dakako, posvetio trofejnim splitskimdanima. Ipak, razgovor je počeo pitanjem o pariškom finalu 1991. godinekada je Split došao do svojeg trećeg uzastopnog naslova. Maljković jetada sjedio na klupi poraženog sastava Barcelone.

- Znao sam da će to biti teška utakmica jer je Split imao mnogotalentiranih igrača poput Tonija Kukoča, Velimira Perasovića i ZoranaSavića. No, danima prije finala, kao i prije same utakmice, rekao samsvojim igračima da se posebno bojim Savića jer mislim da Kukoč iPerasović neće imati svoj dan. Nažalost, bio sam u pravu jer je Savićbio MVP finala, iako je za najboljeg igrača izabran Kukoč. Sjećam se daje George Eddy tijekom konferencije za novinare pitao Kukoča je li Savićzaslužio biti MVP i Kukoč se složio, naravno. Zoran je zbilja odigraodobru utakmicu, ali Split je imao i veliki doprinos Avyja Lestera. On jeodigrao samo jednu dobru utakmicu - finale 1991 - rekao je u uvodu danas57-godišnji stručnjak.

- Mi smo imali veteransku momčad s igračima poput San Epifanija, SteveaTrumba, Audieja Norrisa i Nacha Solozabala. Imali smo dosta fizičkihproblema uoči utakmice. Pokušao sam odmarati igrače mjesec dana prijeFinal Foura, ali istini za volju, nismo bili 100 posto spremni. Nije toisprika, ali tako je bilo. Moj trenerski cilj nije igrati dobro usvakoj utakmici, već davati najbolje u ključnim trenucima, poput FinalFoura. No, Split je pobijedio s pet koševa razlike i zaslužio je to.

*Koliko ste ponosni time što ste stvorili splitsku momčad, možda inajveću u povijesti europske košarke?

- Ne tako davno Jugoplastika je izabrana za najbolju europsku momčad svihvremena, ali nije tako izgledalo na početku kad sam počeo raditi uklubu. Duško Ivanović, Petar Naumoski i Savić nisu tada bili u momčadi,a uz to smo igrali i bez stranaca. Puno smo uložili u naše mlade igračei to nam se isplatilo. Mislim da nijedna druga momčad nije tada radilakao Jugoplastika. Nismo imali nijedan slobodan dan, svakodnevno smonaporno trenirali bez obzira na mladost igrača. Moji su igrači voljelikošarku i bili su veliki profesionalci, s nevjerojatnom voljom dasvakim danom budu sve bolji.

- Odigrali smo 324 utakmice u četiri godine koliko sam bio trener, a zarazvoj te momčadi moram odati priznanje i španjolskoj košarci. Svakislobodni tjedan tijekom ljeta koristili smo za odlaske u Španjolskugdje smo igrali prijateljske utakmice. Igrači poput Žana Tabaka,Perasovića, Ivanovića i Savića, koji su kasnije igrali za španjolskeklubove, poznavali su Španjolsku bolje od lokalnih košarkaša (smijeh).Te su prijateljske utakmice u Španjolskoj pomogle Rađi, Kukoču, Tabakui ostalima da postanu bolji igrači i bolja momčad

*U finalu 1996. ste odveli Panathinaikos do prvog naslova europskogprvaka. Ključni igrači u toj su pobjedi protiv Barcelone bili DominiqueWilkins i Stojko Vranković. Koliko su vam oni bili važni u toj utakmicii cijeloj sezoni?

- Imao sam problema s Wilkinsom na početku te sezone, ali to je bilorazumljivo. Nikad nije počeo trenirati tako naporno već u kolovozu, auz to nije poznavao ni europsku košarku kad je stigao u Atenu.Uvijek je sa sobom nosio inhalator za astmu, ali mislim da nikad nijeimao astmu. Koristio je inhalator za izbjegavanje napora i prestanaktreninga na kratko (smijeh). Jednom sam mu rekao: “Zarađuješ 3.5milijuna dolara, nemaš se pravo žaliti. Ako si imao astmu, trebala jenestati sa svim tim novcem.” Nakon toga je nazvao Dina Rađu s kojim jeigrao u Bostonu i požalio mu se. Rađa je rekao da sam ja korektančovjek koji poštuje svakoga tko naporno radi. Rađa mu je dao vrijedansavjet: naporno radi. Kasnije nam je Wilkins sam donio pobjedu u Grčkomkupu, igrao je fantastično. Promijenio je svoje ponašanje i donio nameuropski naslov.

- Što se tiče Vrankovića, on nije bio veliki strijelac jer ga to nijezanimalo. Promijenio sam mu poziciju u napadu, udaljio sam ga od košakako bih otvorio više prostora. Stojka nije bilo lako trenirati, ali onme dobro poznavao jer je bio prijatelj s Rađom i Kukočom. Uz to što jebio veliki igrač i najbolji bloker, Stojko je i vrlo draga osoba.Izgleda arogantno, ali ne znam nijednog igrača s takvim ljudskimvrijednostima. Sjećam se jedne utakmice u Bologni u kojoj nitko nijemogao ni doći do šuta, a Stojko je podijelio valjda 20 blokada, bio jenevjerojatan!

*Do europskog ste naslova došli i s Limogesom 1993., što je najveći klupskiuspjeh francuske košarke. Koliko je teško bilo?

- Nikad to neću zaboraviti. S nama je u Atenu doputovalo 150 navijačakoji su više htjeli vidjeti Akropolu. Novinari su se šalili da smostara momčad, kao da smo bili gerijatrija puna 80-godišnjaka. Ali dobrosmo se spremili, a imali smo dvojicu sjajnih igrača, Michaela Younga iJuru Zdovca. Napravili smo puno dobrih stvari u četiri godine, skorokao u Splitu. Puno smo trenirali jer nismo imali što drugo raditi.Stalno je padala kiša, a u gradu nije bilo nikakve zabave. Na FinalFouru smo uspjeli pobijediti Real Madrid s Arvydasom Sabonisom iBenetton s Tonijem Kukočom. Jedno je sigurno: Kukoč je htio napustitiEuropu bez poraza na klupskoj razini još od kadetskih dana. Bio jeoptimist uoči utakmice, ali stvari se nisu razvijale kako je Benettonplanirao. Kukoč je dugo plakao, a svoj je dres poklonio mojoj djeci.Nastavio je plakati čak i na aerodromu.