Prije nego krenu igrati nogomet, danas se djeca u Splitu svađaju tko će bit Messi, a tko Ronaldo. Potpisnik ovih redaka imao je u tim godinama zadovoljstvo biti dio generacije koja se ipak tukla tko će bit Zlatko Vujović, a tko Blaž Slišković. A sada u godinama kada gel za kosu traje sve duže i duže zadovoljstvo i na suprotnoj strani diktafona ugostiti jednog od njih. “Nikad više igrača kao što je bio Baka.”
Sliškovićev Zrinjski se za nastavak BiH Premijer lige priprema u Makarskoj, u Zmajevom gnijezdu. Na kraju prošle sezone Slišković (59) se povukao, a onda se par mjeseci kasnije i vratio na klupu Mostaraca nakon razlaza kluba s Antom Mišom.
- Nisam našao odgovarajući angažman vani ljetos kojem sam se nadao s obzirom na dvije osvojene titule i uspjehe reprezentacije Hrvatske koji dižu rejting i hrvatskim trenerima – priča Slišković, za Slobodnu Dalmaciju.
Prvom pratitelju Zrinjskom Sarajevo bježi pet bodova.
- Naša ambicija ostaje obrana titule. Ostali smo bez dva bitna igrača, ali vjerujem da imamo kvalitetu za to. Najvažnije je da budemo zdravi. Imali smo dosta problema s ozljedama.
Među njima i bivšeg “bijelog” Marka Bencuna.
- Propustio je gotovo cijelu polusezonu. Stvarno nema sreće.
U četiri od zadnjih pet sezona Zrinjski je prvak. To je čudo s obzirom na centralizaciju moći u glavnom gradu, od financijske do sportske?
- Kvalitetno se radi. Najvažnija je želja ljudi iz kluba da stalno budemo u vrhu. Težina uspjeha još je i veća s obzirom da je Zrinjskom bio zabranjen rad nakon 2. svjetskog rata, dok su Željo, Sarajevo, Velež... u bivšoj državi imali tradiciju. Prije svega ljudi su shvatili koliko je Zrinjski značajan za Mostar i cijelu Hercegovinu.
Ajmo se vremeplovom malo vratiti u vrijeme kada ste iz Veleža dolazili u Hajduk.
- Svi iz velike četvorke su me tražili. Nisu me interesirali Zvezda i Partizan, a Dinamo mi nije davao garanciju da ću tamo biti sretan. Džajić iz Zvezde mi je obećavao vilu na Dedinju i devedeset utakmica za reprezentaciju. Govorio je: “Makar bio najlošiji, bit ćeš standardan”. Moj pokojni otac Vlado bio je navijač Dinama, “vukao” na tu stranu. Pokojni striko je govorio: “U Split!” Bio je veliki prijatelj s pokojnim Ivićem, skupa su završavali trenersku školu. Znao sam da će me splitska publika odmah prihvatiti, svaki moj potez znala je nagraditi pljeskom još i dok sam bio igrač Veleža. To je presudilo.
Kako ste se osjećali u Hajduku?
- Kao dio kluba, ali i grada. Bio sam domaći, a stranac. U Splitu sam proveo pet najljepših godina. Europa, mlad, pun love, žena sa mnom, došlo dijete. Kud ćeš bolje.
Hajduk je ostao u vama, vi legenda kluba?
- Biti “stranac”, odigrati svega četiri-pet godina u odnosu na domaće, Šurjaka, Jerkovića, Žungula, Matošića... i biti tu u vrhu i danas me čini ponosnim. Hodam Rivom, a klinac od sedamnaest godina me zaustavi: “Eee, barba Blaž!”. A ja se mislim: “Sine, kako će me ovaj znat, nije se ni rodio kada sam igrao?”. A on kaže: “Otac i dida su mi pričali o vama.” To me dirne. Vidiš da si dio grada. Bio sam gost kod Stankovića. Kad me pitao za Mamića rekao sam prvo ja sam navijač i volim Hajduk, a ovo je moje mišljenje. A to je da Hajduku fali čovjek kao Mamić, da svim srcem bude uz klub. Nauštrb i grešaka, a on ih je napravio sto. Ali on bi dao krv svoju da Dinamo uspije. Takav čovjek još se nije pojavio u Hajduku. Mijenjale su se uprave od samostalnosti, ali nitko ništa značajno nije napravio. Samo ostaju repovi.
A Mamićevi problemi sa zakonom i ostalo?
- Neću uopće ulaziti u to što ima problema sa sudom, govorim čisto sa sportskog aspekta. Skidam kapu na tome što je sportski donio Dinamu.
Boli li vas vidjeti Hajduk šesti?
- To je nestvarno, pored ovih klubova, ne umanjujući ničiju kvalitetu. Ne mogu reći da kod svake bivše Uprave nije poštojala želja. Međutim, da toliko promaše u transferima, trenerima, organizaciji kluba, pogonu... Više je problem u stručnim stvarima. Moraš imati stručne ljude da bi ti netko doveo kvalitetnog sportskog direktora. Nemam ništa protiv Oreščanina. Neka dobije priliku. Ali smijenili su Vulića, što je odluka koja se ne donosi preko noći. Morao si imati rješenje, a ne dovesti neiskusnog trenera da vadi kestenje iz vatre. Nije dovoljna samo volja, busati se u prsa da voliš Hajduk. Ajmo nešto napraviti. Ne može smetati Mamić, Dinamo, Rijeka... Prvo riješite u svom dvorištu što ne valja. Onda tek možeš okrivit nekog drugog, ukazivati na pogreške koji mogu ugroziti tvoje dvorište. Prvo treba poći od sebe.
Hajduk je od 2005., kada ste vi vodili momčad, bez titule?
- Predugo. To govori da su Dinamo, Rijeka radili kvalitetnije. Mnoge stvari su loše urađene, od odabira struke, do ljudi za transfere. Ne smijete od pet igrača koje dovedete fulati u trojici. Nisu to igrači od deset tisuća eura, nego od četiristo tisuća koji su prodefilirali. To je ogroman gubitak.
Fokus je bio na mladima, a dovođeni su brojni stranci?
- Nema dugoročnog plana. Ajmo dvije godine gurati mlade, biti peti-šesti. Ali ćemo ih izgurati, pa ćemo se boriti za Europu, a kada stasaju uz dva-tri pojačanja i za titulu.
Imali ste spor s Hajdukom, na kraju je klub platio tih 2,3 milijuna kuna?
- Nije bilo potrebe za tim. Vjerovao sam da će ispoštivati dogovor. Zaboli od ljudi koji su bili nazočni tome čuti na sudu “ne sjećam se” ili “Slišković nije bio trener”. Pa šta sam radio dolje šest-sedam mjeseci?! Nisam to želio, ali ni pustiti da neke stvari prođu tako lako.