Jakov Medić (26) i njegov Bochum matirali su Bayern 3:2 i osvojili vrlo bitne bodove u borbi za ostanak, priredili su senzaciju Bundeslige, iako je trener Bavarca Vincent Kompany rotirao ekipu i sačuvao neke igrače za Ligu prvaka.
- Srušiti Bayern na Allianz Areni na njihov rođendan i zabiti mu gol ostat će mi u sjećanju do kraja karijere. Prije pet godina, kad sam igrao za Nürnberg II, prolazio sam pokraj Allianz Arene i pitao sam se "Hoću li jednog dana zaigrati na tom stadionu protiv Bayerna". Eto, nakon puno strpljenja, muke i rada prvi put sam imao tu čast i još sam kao stoper zabio gol. Nemam riječi, osjećaj je predivan, sretan sam, ponosan na sebe i cijelu ekipu. Vratiti se nakon zaostatka 2:0 protiv Bayerna i pobijediti, to malo tko može. Pogotovo je to sjajno za Bochum, kojem je svaki bod bitan u borbi za ostanak. Imamo jako puno potencijala da osiguramo ostanak u Bundesligi - kazao nam je Medić u nedjelju, nakon što je odradio jutarnje obveze u klubu.
Bayern je vodio 2:0 već u 28. minuti pogocima Guerreira, pritom Gnabry nije zabio s bijele točke nakon prekršaja Medića, a onda je baš Medić u 31. minuti, nakon kornera, nogom zakucao loptu u vrata za 2:1. Jesu li vjerovali da mogu u drugom poluvremenu dati još dva i doći do pobjede 3:2?
Stanišić mi je čestitao
- Kad gubiš od Bayerna 2:0 na njegovom stadionu misliš da je gotovo. Prošle sezone Bochum je na istom mjestu primio sedam komada, pojedini igrači imali su traumatična sjećanja. Nije bilo lako. Moj pogodak nam je otvorio nade, a pogotovo nakon toga crveni karton Palhinhe u 42. minuti. Dogovorili smo se da moramo zaigrati puno agresivnije jer nemamo što izgubiti. Taktika je funkcionirala, imali smo još dvije-tri šanse, iako je i naš golman bio na visokoj razini. Da biste pobijedili Bayern, svaki igrač mora biti na sto posto.
Je li Josip Stanišić čestitao na pobjedi?
- Je, čestitao mi je, porazgovarali smo kratko. Zaželio sam mu uspjeh protiv Leverkusena u LP. Mislim da je bio malo frustriran...
No, Mediću to nije bio prvi gol Bayernu, zabio je njegovoj drugoj ekipi kad je igrao za Wehen Wiesbaden u četvrtoj ligi. Zanimljivo, i tada je Stanišić bio u dresu Bayerna...
- Razlika je što smo tu utakmicu izgubili 4:2. Ha, dobra statistika. Gol je bio i tada i sada, a na kontu je i pobjeda.
Medić je u Njemačku stigao iz Hrvatske na mala vrata, pa se pobrinuo za rijetku statistiku: zabijao je golove u sva četiri najjača ranga. Od četvrte lige, eto do prve.
Medić zabio u prve četiri njemačke lige
- Je, nisam to znao, nego sam vidio nakon ove utakmice. To je još jedan veliki motiv za dalje. Kad pogledate odakle sam krenuo, od četvrte lige do prve i doživio da srušim Bayern... To je moj put Njemačkom gdje sam se u svakom klubu i u svakoj ligi dokazao igrama i upornošću. Moram samo tako dalje nastaviti, vjerujem da mogu još jako puno napraviti u karijeri.
Došao je u fokus i njemačkih medija, dao je nekoliko intervjua...
- Pitali su me kakav je osjećaj zabiti Bayernu, da se to ne događa često. Još ne mogu do kraja doći k sebi.
Jeste li zadovoljni u Bochumu?
- Jesam. Igrao sam sve utakmice do loma kosti nedaleko od oka, zbog čega sam morao pauzirati nekoliko utakmica. Trener me pohvalio nakon Hoffenheima, a sada mislim da sam zabetonirao svoje mjesto. Dokazao sam da sam uvijek spreman i kad nije lako. Jedva čekam nove nastupe, a najbitnije je da ekipa pobjeđuje, da izborimo ostanak. Čeka nas puno teških utakmica: Eintracht, Leverkusen, Stuttgart..
Njemačka je vaša obećana zemlja. Bili ste u Ajaxu, ali dojam je da se bolje osjećate u Njemačkoj.
- Mogu se složiti s time. Već sam ovdje pet godina. Jako sam cijenjen, puno me klubova zna, osjećam se super. Volim njemački režim kad je sve na svojem mjestu, da se zna red, tako funkcioniram. Super se osjećam, ali i dalje sam igrač Ajaxa, imam s njim ugovor još tri godine pa ćemo vidjeti što će donijeti ljeto.
Medić: Reprezentacija mi je san
Pamtimo sjajan gol za Ajax...
- To je također poseban gol je zabio sam ga na debiju u Ajaxu, u koji sam došao iz druge Bundeslige. Dobio sam s njim veliku popularnost. Pogodio sam s 35 metara, ne događa se to često. No, i ovaj je specijalan. Zabiti kao stoper Bayernu je nešto ekstra. Također je jako lijep. Nedavno sam pričao suigračima da sam u Wehen Wiesbadenu igrao 5-6 utakmica napadača, i to u prvoj postavi. Svi su mi se smijali i nisu vjerovali, nakon ovog gola Bayernu povjerovali su u moju priču. Vidjeli su da sam u kaznenom prostoru jako snalažljiv, gol je izgledao kao da sam pravi napadač, a ne stoper.
Tada vas je Zlatko Dalić stavio na pretpoziv...
- Reprezentacija je za mene neostvareni san. Biti u krugu tih igrača koji su svi kvalitetni nešto je najveće. Na tome radim, svaki dan se borim da obučen naš nacionalni dres. Kad će se to dogoditi ne znam, spreman sam, treniram za to. Čekam da dođe vrijeme.
Bratiću Šimiću govorim da bude strpljiv
Sa svojih 26 godina nešto ste stariji od bratića Roka Šimića. Imate li savjet za njega, bori se za mjesto pod suncem u Cardiffu?
- Pokazao je vrhunske kvalitete koje ima kao napadač. Malo mu je teško, često razgovaram s njim, govorim mu da bude strpljiv, da ne gleda druge igrače, da gleda sebe, da pusti što pišu mediji, što ljudi komentiraju, ima svoj put, mora samo biti fokusiran da zabije što više golova. Njegovo vrijeme će doći. Kažem mu: "Imaš kvalitetu, moraš naporno raditi i dočekati priliku. Pogledaj moj put, u Hrvatskoj nisam uspio, došao sam u Njemačkoj, koja nema četiri milijuna stanovnika nego registriranih igrača, pa sam napravio velike stvari." Vjerujem jako u njega, znam da dobro trenira, da sportski živi, da se bori i trudi. Samo mora ostati smiren i fokusiran. Doći će na svoje.
Imate li uzora, što vas posebno inspirira i tjera naprijed kad vam je najteže?
- Najveći uzor mi je tata, koji pati od teških bolova kakve rijetko koji čovjek doživi. Jako se muči već godinama, prošao sam to s njim, kad ga vidim s tim bolovima i kako svaki dan ide naprijed, on je za mene najveći uzor. Daje mi motivaciju i snagu da mi ništa ne bude teško jer sam zdrav i Bog mi je dao da radim što najviše volim: igram nogomet. Katolik sam, Bog mi daje snage. Živim sam, pa moram kroz neke stvari prolaziti sam. To me također izgradilo u jaku i čvrstu osobu.
Andro Medić boluje od neuralgije trigeminusa...
- To je bol koja dolazi od moždanog živca, najjača koja postoji kod čovjeka, medicina ne zna koji je uzrok i vjerojatno nikad neće otkriti. Ljudi obično završe na psihijatriji, kažu da su to tisuću puta jači bolovi nego kad te boli zub. Ne možete jesti, piti, ništa... To su sijevajući bolovi po minutu i vraćaju se... Tata je bio na nekoliko operacija, Bog mu daje snage da to trpi. Kad se pojavi zna ga držati tri-četiri mjeseca, pa prestati, te se opet vratiti. Zadnjih nekoliko mjeseci imali smo teško razdoblje jer ponovno je imao bolove, sada mu je bolje. Kad vidim što prolazi, meni je istrčati na teren i igrati nogomet kao hobi. Posao, ali i užitak. Dobro se nosim s pritiskom. Snagu i motivaciju vučem iz drugih stvari u životu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....