Prije četiri godine nisu bili ni na mapi, sada love povijesni naslov, a pogodili su i s dovođenjem Hrvata

Proteklog desetljeća jedna od najgledanijih televizijskih serija bila je Igra prijestolja. U njoj su se obitelji borile za Željezni tron, koji označava vladavinu na svih sedam kraljevstva, pojednostavljeno rečeno. Nekako s to serijom rasla je i jedna velika nogometna priča, koja bi ove sezone mogla doživjeti vrhunac. Željezni se bore za tron i to ne samo u Bundesligi, nego u domaćem Kupu, te Europskoj ligi. Željezni su nesvakidašnji, mnogi bi rekli jedni od posljednjih romantika u komercijaliziranom nogometu. Riječ je dakako o Union Berlinu, momčadi koja je prije četiri godine ušla u elitni razred njemačkog nogometa i svake bi sezone napravili iskorak, premda im je proračun jedan od najnižih u ligi, na plaće igrača godišnje potroše oko 20 milijuna eura.

Pa koja je tajna njihova uspona. Nevjerojatna sinergija navijača i igrača, te Urs Fischer. Švicarski stručnjak stigao je na stadion Kraj starog šumara u ljeto 2018. godine. Tada još drugoligaš doveo je trenera koji je prethodne dvije godine osvajao naslov prvaka Švicarske s Baselom, slučajno ili ne, Švicarac i Union "rođeni" su iste, 1966. godine. Klub je izgrađen na temeljima SC Union Oberschöneweidea, kljuba koji je 1923. bio njemački doprvak. Fischer je pak bio solidan obrambeni igrač koji je veći dio karijere proveo u Zürichu uz izlet u St. Gallen. Nastupio je četiri puta za reprezentaciju koja tih kasnih 80-ih godina proteklog stoljeća nije bila ni sjena Švicarske kakvu gledamo zadnjih 10-ak godina.

Union je rastao iza željezne zavjese, u komunističkoj Njemačkoj, nisu imali puno rezultatskih uspjeha. U državi u kojoj je tajna policija bila vlast, Union nije bio miljenik, ne može se reći da su oni okupljali protivnike režima oko sebe, ali ostali su u sjeni dvaju Dynama, berlinskog i dresdenskog, Carl Zeiss Jene, Wismut Auea... Ipak, dvije godine nakon osnivanja okitili su se naslovom u Kupu. Ujedinjenjem Njemačke Union je završio u četvrtom rangu natjecanja, propustivši treću ligu kroz kvalifikacije, baš kao i sljedeće sezone. Bili su to dani u kojima je prijetio nestanak kluba, gledatelja je bilo malo, a otvaranjem granica igrači su iskoristili blagodati slobode i pronašli sreću u drugim, bogatijim, sredinama. Krajem prošlog stoljeća bankrot je bio vrlo blizu, ali tada su navijači prvi puta pokazali privrženost klubu, raznim akcijama i prosvjedima uspjeli su pokrenuti priču koja je u konačnici iznjedrila finalistu Kupa Njemačke 2001. godine i nastup u Europi. Ipak, idila nije trajala dugo, opet su zapali u financijske probleme, ali uz pomoć navijača uvijek bi se pronašao način za izlazak iz krize. Za Božić 2003. godine nekoliko stotina njih došlo je na stadion i spontano zapjevalo Božićne pjesme, tako je nastala tradicija koja svake godine na stadionu okupi 20-ak tisuća navijača. A koliko su zaljubljenici u Union pozitivno ludi, svjedoče još dvije priče. Kada je 2004. godine opet prijetio bankrot, pokrenuta je akcija daj krv za Union. Svaka doza krvi plaćena je 10 eura i klub je opet spašen, a jedna od najvećih priča zbila se u sezoni 2008./09. Tada je stadion bio više ruševina nego mjesto za igranje nogometa, 2.333 volontera ugradilo više od 140.000 radnih sati u njegovo uređenje, a uskoro je i klub izgradio novu tribinu. Sadašnji kapacitet od 22.012 gledatelja u dogledno vrijeme trebao bi biti povećan, u planu je proširenje kapaciteta, te izgradnja kampa.

Do svega toga ne bi došlo da Urs Fischer nije uveo Union u Bundesligu, nakon nekoliko neuspješnih pokušaja, kada bi u završnicama sezone ostajali prekratki. To je razdoblje obilježio Damir Kreilach, Vukovarac koji je za Union odigrao 157 utakmica u pet sezona postigavši 33 pogotka. Nije dočekao uspon u elitu, otišao je u Real Salt Lake City to ljeto kada je stigao Fischer.

Ulazak u elitu stigao je nakon dodatnih kvalifikacija i dvoboja sa Stuttgartom, prvi dvoboj kod Švaba završio je 2:2, a na krcatom berlinskom zdanju domaći su izborili dostatnih 0:0 nakon kojih je Fischer izrekao kultnu rečenicu.

- S..nje, pa mi smo u Bundesligi.

Nepune četiri godine ne samo da su u Bundesligi, nego su prvi pratitelj Bayerna, tek su bod iza njega, u četvrfinalu domaćeg su Kupa, a sljedeći četvrtak imaju prigodu izboriti plasman u osminu finala Europske lige. Protiv Fischerove momčadi nitko ne voli igrati. Nema tu previše filozofije, rad, red i disciplina, u pravom smislu te tri riječi, vode berlinsku momčad prema velikim uspjesima. Pogledamo li samo rezultate u 2023. godini, vidimo da su mentalno nevjerojatno snažni. Naime, na četiri od sedam dvoboja bili su u rezultatskom minusu, ali igrači Hoffenheima, Werdera, Wolfsburga i RB Leipziga na kraju su morali čestitati svojim suparnicima na pobjedi.

Sutra na stadion Kraj starog šumara stiže fenjeraš Schalke, momčad kojoj su u prvom dijelu sezone zabili čak šest golova, ali taj dvoboj stiže između dva ogleda s Ajaxom. Kao kruna svega veljaču će zatvoriti gostovanje kod Bayerna, tko bi mogao pomisliti da će to biti derbi koji može puno toga usmjeriti u borbi za titulu. Sigurno da će srca neutralnih gledatelja kucati za Union, klub kojeg navijači neizmjeno vole i koji su uz njega uz slogan koji to najbolje oslikava.

"Jedna ljubav. Jedna momčad. Jedan ponos. Jedan klub."

POGLEDAJTE NOVU ‘VAR SOBU‘:

Zbog čega je Hajduk gubitnik zimskog prijelaznog roka? Kakva pojačanja su Splićani trebali dovesti? Je li Dinamo pogodio s dovođenjem pojačanja iz Istre? Tko će slaviti na utakmicama 22. kola SuperSport HNL? Odgovore na ta i ostala pitanja oko domaćeg nogometa saznajte u novom izdanju podcasta ‘VAR soba‘ s Ilijom Lončarevićem i Robertom Šolom: