Odlaskom Kristijana Jakića (24) iz maksimirske svlačionice Dinamo je ostao bez najmanje pola tanka. On je uvijek, baš uvijek, bio pogonsko gorivo, “zapaljivi materijal” koji je na suparnike jurišao poput šumskoga požara. Kombinacija Jakić - Ademi bila je “braveheart” vezne linije Modrih, “blizanci” kad se radi o energiji, žustrini, hrabrosti, odlučnosti...

Protiv West Hama se moglo jako dobro primijetiti koliko je Jakićev gard nedostajao veznoj liniji Krznarove momčadi. On je jednostavno bio igrač koji je u sebi nosio onaj pobjednički gen, koji se ne plaši nikoga, pun je samopouzdanja. Sjećamo se kad nam je ove zime u razgovoru kazao:

“Meni je cilj igrati za Real iz Madrida!”

Bože sveti...

Kad smo ga pitali misli li stvarno da bi mogao igrati u Realu, čudno nas je pogledao, u stilu “pa kako me to uopće možete pitati?” Tako je i odgovorio:

“Naravno da bih mogao.”

Nije, doduše, završio u Realu iz Madrida, ali je otprilike sedam mjeseci od tog razgovora završio u Bundesligi, u Eintrachtu iz Frankfurta. Tko zna, možda je to samo jedna stepenica na putu do Reala. A, eto, čim je došao u Frankfurt, nije bilo one priče koja se obično gura u eter nakon što neki igrač dođe u novi klub. One priče o prilagodbi, znate... Eintrachtov trener Oliver Glasner odmah ga je gurnuo u vatru, prvo protiv Stuttgarta nešto više od pola sata, a onda mu je u četvrtak dao kompletnu utakmicu Europske lige protiv Fenerbahčea. Sinoć je već Eintracht na repertoaru imao gostovanje kod Wolfsburga...

- Znam zašto sam došao ovdje! Bože sveti, igrati i nametnuti se! - kazao nam je Jakić na početku razgovora u svom poznatom prepoznatljivom stilu...

Kad se mora, mora se

Priča nam kako je na startu svoje karijere u Eintrachtu isti tren dobio tridesetak minuta sata protiv Švaba.

- Odlučno sam ušao i odlično odigrao. Odmah sam se svidio treneru. Dan prije utakmice Europske lige protiv Fenera prišao mi je i kazao kako startam od prve minute. Istina, nisam očekivao da ću tako brzo upasti u momčad jer sam tek došao. Ali, dobro je, hvala Bogu da sam tako brzo dobio povjerenje trenera, što sam u momčadi.

Nakon te utakmice s Fenerom, vidjeli smo u statistici da je samo jedan igrač Eintrachta dobio žuti karton. Mogli smo se kladiti da je to bio - Jakić.

- Ha, ha, ha... Ma, što ću? Morao sam odraditi taj start i dobio sam žuti. Kad se mora, mora se... Nisam mogao pustiti protivničkog igrača da nam ode u kontru i zabije pogodak. A bila je devedeseta minuta... Lezi ti, prijatelju, dok se mi postavimo u obranu. I legao je, ha, ha, ha...

Nakon utakmice većina njemačkih medija upravo je Jakića proglasila za najboljeg igrača utakmice, navodeći da je Eintracht zaista dobio pravo pojačanje. Ako je za Eintracht pojačanje, onda je njegov odlazak u Njemačku za Dinamo - oslabljenje. Pitali smo ga kako je vidio Dinamo u srazu s West Hamom? Naš je dojam bio da su Modri bili previše uplašeni, da su previše respektirali suparnika, nisu bili hrabri, agresivni, žustri, kao da nisu vjerovali u sebe. Nisu imali one karakteristike koje posjeduje Kristijan Jakić...

- Imao sam osjećaj kao da su se moji bivši suigrači malo uplašili West Hama. Kao da su na početku imali previše respekta. To me podsjetilo na onu našu prvu londonsku utakmicu protiv Tottenhama, kad smo također imali previše respekta, pa smo izgubili. Međutim, kad smo na uzvratu u Maksimiru zaigrali na sve ili ništa, hrabro i odlučno, stigli smo do jedne od najvećih pobjeda jer kad uđeš s previše respekta prema suparniku nesvjesno se povlačiš, a to nije dobro. Protivnik ti u takvoj situaciji odmah nametne pritisak, onda se zahtjevno braniti protiv kvalitetnih momčadi.

Ipak, kaže da se nije ništa strašno dogodilo, te da je tek početak Europske lige.

- Dinamo je igrao protiv jakog suparnika, momčadi koja je trenutačno pri vrhu Premiershipa. Očito je suparnik bio prejak. No, radi se o prvoj utakmici u skupini, ništa nije izgubljeno. Isto tako, ne može se po prvoj utakmici ništa suditi i donositi bilo kakve zaključke. Sad slijedi nastavak natjecanja, pa će se nakon sljedećih ogleda moći govoriti o tome hoće li Dinamo biti na tragu odličnih europskih izdanja prošlih sezona. Kad se radi o domaćoj sceni, Dinamo bi trebao obraniti naslov prvaka. Tu ne bi trebalo biti problema, najkvalitetniji je, ne znam koja bi im momčad mogla ozbiljnije prijetiti. Ma, dečki moraju samo vjerovati u uspjehe, moraju vjerovati da su dobri i da mogu. Pa, ako se sjećate, mi niti prošle sezone na startu Europske lige nismo dobro igrali, polako smo hvatali ritam, bivali sve bolji i bolji. Bilo je 0:0 protiv Feyenoorda i CSKA, jedva smo dobili Wolfsberger s 1:0... Onda je krenulo. Da, West Ham je u skupini glavni favorit, što je normalno, ali Dinamo je odmah tu...

Kazao je još nešto...

- Kad traje prijelazni rok, uvijek vlada netko drukčije ozračje u klubu. Sad kad je gotov, sad su svim igračima, da se tako izrazim, glave na mjestu. Oni koji su ostali u Dinamu skroz su fokusirani na Dinamo, nema više razmišljanja o tome “hoće li se vamo ili tamo”. Evo što ću vam kazati - treba proći još desetak dana ili dva tjedna, da se sve lagano slegne, a onda će Dinamo - eksplodirati! Opet će biti veselja u Maksimiru.

Idealan nasljednik

Pitamo ga vidi li u plavoj momčadi nekog svog nasljednika, nekog tko će biti tako žestok, beskompromisan, srčan? Isključujući kapetana Arijana Ademija, naravno, dojučerašnjeg Jakićevog “brata blizanca”

- Igrač koji je sličan mom karakteru i nogometnoj izvedbi jest Bartol Franjić! Samo što ga se seli po raznim pozicijama, na stopera, beka, u vezu... Njegova prirodna pozicija je zadnji vezni, iznimno je pametan igrač, dobro čita igru, a posjeduje strašnu agresiju. Franjić bi mene mogao zamijeniti na poziciji u veznoj liniji - zaključio je Jakić.