Eduardo oduševljen: 'Želim igrati na Maracani, cijeli moj kvart će navijati za nas!'

Eduardo da Silva došao je u Zagreb kao 16-godišnjak, naravno da mu je Svjetsko prvenstvo dvostruko zadovoljstvo. Prvi bi put trebao ići na Mundial - budući da ga Zlatko Kranjčar 2006. nije vodio u Njemačku - i to u rodnu zemlju.

- Svi su mi čestitali iz Rija, prijatelji, rodbina, dečki s kojima sam pohađao školu, dobio sam između osamdeset i stotinu poruka ili poziva, otkako je Brazil određen za domaćina jedva su čekali da se plasiramo, govorili su mi "Morate doći", "Navijat ćemo za vas". I eto, stižemo... - kazao nam je Dudu, dodajući:

- U kvartu Bangu, u kojem sam odrastao, živi oko 50.000 ljudi, mene gotovo svi znaju. Kad netko postigne uspjeh, bio to nogometaš ili, recimo, pjevač, tamo to odjekne, mladima je veliki motiv da i oni pokušaju tako nešto. Svi stalno pitaju za mene, gdje sam, kako mi je... Veliki dio njih navijat će za Hrvatsku, dakako, osim ako budemo igrali protiv Brazila.

Koje čestitke ste zapamtili?

- Zapravo one koje sam i očekivao "Vraćaj se kući" i "Napokon ćeš biti duže od mjesec dana u Brazilu".

Koliko se u Riju danas osjeća duh Mundiala?

- Već pomalo žive s njim, no to je tek zagrijavanje, čim dođe veljača krenut će ludnica. Oni će iscrtati zgrade i ulice, napravit će krasne koreografije i dekoracije, sve će biti u žuto-zelenim bojama Brazila. Imaju natjecanje, tko ulicu prekrije najljepšim grafitima, taj će biti nagrađen. Ali, naravno, u mojem kvartu neće biti samo brazilske zastave, obojit će ulice i u crveno-bijele kvadratiće. To su mi obećali i sigurno će učiniti.

Još da vam je istrčati na Maracanu...

- Pa ne mogu sve tražiti. Drago mi je što smo se plasirali, bilo je jako teško, neskromno je zahtijevati više. Glavno da smo tamo. Bilo bi divno da se potrefi da nas smjeste u skupinu u Riju, pogotovo da zaigram na Maracani, ali osam je skupina, kolika je vjerojatnost? Čudesno bi bilo, ne samo za mene, nego i za druge ako dobiju šansu nastupiti na tom legendarnom mjestu.

Netko bi rekao "da istrčim na Maracani i mogu završiti karijeru".

- Ne, ne želim to kazati ni metaforički. Teško da bih razmišljao o kraju karijere.

Imate li savjet za navijače, gdje bi se najbolje proveli?

- Nije to lako definirati. Naravno da ću spomenuti Rio i Sao Paulo, kao dva najveća grada, a odmah nakon njih Salvador u Bahiji, tamo odakle su dinamovci Etto i Sammir, te Porto Alegre na jugu. To su četiri prava grada za navijačko uživanje. Iskreno, ostale niti ne poznajem, Brazil je golem, kao cijela Europa, putuje se avionom, recimo o Manausu ne znam ništa, osim da je u Amazoni, ima puno komaraca i stalno pada kiša.

Logično, vrlo mlad je uzeo kartu za Zagreb.

- Ovo je za mene turnir života, a volio bih da bude i za Hrvatsku. Da ispišemo povijest. Nismo išli u Južnu Afriku, no to čak i nije bilo toliko bitno, kad se doznalo da će 2014. organizator biti Brazil ljudi su poskočili - moramo biti tamo. U Brazilu govore da bi to moglo biti najbolje svjetsko prvenstvo ikad.

Zanimljive su Duduove opservacije, vrlo poučne. Ždrijeb je 6. prosinca u resortu Costa do Sauipe nekih 70-80 kilometara od Salvadora.

- Ima tamo sjajnih resorta, isto tako i sjevernije kod Recifea, Salvador je prelijep grad.

Što kažete, može li se Sammir "podignuti iz mrtvih" i vratiti u nacionalnu vrstu. To je njegov kraj...

- Sammir? A kako će imati šanse u reprezentaciji kad je izbačen iz Dinama. Mora naći novi klub i letjeti u tom klubu, mora biti neupitni broj 1 u ekipi u koju dođe. Ovako nema izgleda.

Koga biste htjeli u skupini? Belgiju, da vidimo jesu li toliko bolji?

- Nemam želju, sa svakim će biti teško. Zapravo, bolje da nas dopadnu Brazil, Španjolska ili Njemačka nego Švicarska, Urugvaj ili Kolumbija. Ljudi bi, u slučaju da smo s ovim potonjima, pomislili da smo već prošli skupinu. Najjači smo kad je napeto, mi smo Hrvati takva mentaliteta, kad smo na tlu dižemo se, kad si umislimo da smo visoko sve pada u vodu - zaključio je Hrvat i Purger iz Rio de Janeira. Naš veleposlanik Svjetskog nogometnog prvenstva.