Prva i glavna asocijacija na islandski nogomet je - on. Eidur Gudjohnsen! Plavokosi momak, napadač, globalna zvijezda, igrač čija je nogometna priča bogata, isprepletena karijerama najboljih igrača i trenera ovoga stoljeća. Igrao je s Brazilcem Ronaldom još u PSV-u, Messijem, Ronaldinhom, Eto’om, Drogbom..., trenirali su ga Mourinho i Guardiola, bio je član Chelseajeve momčadi koja je podigla klub prema europskoj eliti, bio je dio Barcelone koja je stasala u jednu od najboljih momčadi svih vremena. Jasno, bio je i dio povijesnog uspjega Islanda, igrao na Euru. Biografija, pa gotovo korak do savršenstva, pogotovo za čovjeka iz zemlje koja donedavno nogometno i nije bila odveć zanimljiva.
Uhvatili smo ga u Reykjaviku, zahvaljujući Marinku Škaričiću, bivšem nogometašu, danas menadžeru, koji je na Islandu vrlo poznat, tamo je gradio karijeru, on na Islandu zna sve i svi znaju njega. Premda, Eidura nije lako uhvatiti, još je u onom ‘sprintu’ kojim je bježao suparnicima, još pun energije.
- Evo me u teretani, treniram, možete nazvati za sat vremena - bio je prvi odgovor.
Obećanje je ispunio u dogovoreno vrijeme. Znači, ni u 39. godini ne odustajete?
- Ne, još nisam objavio službeni kraj karijere, niti o njemu razmišljam. Nakon Eura potpisao sam ugovor s indijskim Pune Cityjem, ali sam se ozlijedio i sad se ovdje na Islandu oporavljam, treniram svakodnevno da opet budem fit. Možda već za koji dan odem u Indiju, vratim se na teren.
U jednom ste intervjuu rekli da se ne vidite na terenu dugo poput Ryana Giggsa? Nemate onda još puno vremena, godinu i nešto sitno?
- Ha-ha, vidjet ćemo što će biti u siječnju, kako ću se osjećati. Zasad osjećam da bih mogao još malo, volim igrati, nogomet mi je zadovoljstvo. No, svjestan sam da sam u godinama kad je teško nešto dugoročno planirati. Kažem, sad radim na povratku na travnjak, a što će biti za koji mjesec, vidjet ćemo.
Od reprezentacije Islanda oprostili ste se nakon Eura, sad ste navijač. Kakvu utakmicu predviđate u subotu u Zagrebu?
- Bit će zanimljivo, igraju dvije najbolje reprezentacije u skupini, što samo po sebi donosi neizvjesnost. Igrat će se pred praznim tribinama, što je grozno, teško je u takvoj atmosferi očekivati veliku utakmicu, da će igrači moći pružiti maksimum i biti na najvišoj razini. Kad tako gledam, možda je to jedan detalj koji ide na ruku Islandu, ali opet, ništa ne mora značiti, jer nitko, baš nitko ne voli igrati u tišini. Hrvatska je, ukupno gledajući, ipak favorit, no Island je već pokazao da može protiv svakoga, dečki se sigurno neće predati.
Koliko je za vašu reprezentaciju hendikep što neće igrati dvojica glavnih napadača Finnbogason i Sightorsson?
- Sigurno veliki. Mi nemamo igrača na bacanje, svaki gubitak se osjeća, pogotovo te dvojice igrača. Sightorsson iza sebe ima odličan Euro, bio je tamo naš važan igrač, Finnbogason je jako dobro krenuo u kvalifikacije, zabio u sve tri dosadašnje utakmice. Takve igrače Island teško može nadoknaditi, međutim, bijela zastava ne postoji, budite uvjereni da Island u Zagreb dolazi nešto napraviti.
Uz Hrvatsku ste na vrhu skupine s istim brojem bodova. Rastu li ambicije i očekivanja na Islandu, pogotovo nakon sjajnog rezultata na Euru?
- Kod nas ne postoji neki imperativ, ali naravno da poslije Europskog prvenstva i jako dobrog starta u novom ciklusu imamo pravo razmišljati i o plasmanu na Svjetsko prvenstvo. Skupina je teška, no mi dobro koračamo, imamo generaciju koja može napraviti taj još jedan veliki iskorak. Prilika je to, hoćemo li je prigrabiti, vidjet ćemo?
Najavljujete li to pobjedu u Zagrebu?
- Najavljujem borbu za svaki bod, protiv svih. A što se susreta u subotu tiče, mislim da bi bod protiv ovakve Hrvatske bio veliki uspjeh, sjajan ulov.
Igrali ste kroz karijeru s nekoliko hrvatskih igrača, počevši s Marijem Stanićem, do Luke Modrića. Kakvima ih pamtite?
- E, Mario... Vjerujte, to mi je jedan od najdražih i najboljih ljudi koje sam upoznao u karijeri. Ne samo kao nogometaš, Mario je ljudina, duša od čovjeka, takvim ga pamtim iz prekrasnih dana u Chelseaju. Kad sam prošli put bio u Hrvatskoj, javio sam mu se, družili smo se, smijali smo se i sjećali tih starih dana. Koliko tu ima uspomena, za čitav život.
U Tottenhamu ste svlačionicu dijelili s Lukom Modrićem. Jeste li tada mogli znati da će nekoliko godina kasnije Luka postati jedan od najbolji veznjaka svijeta, čovjek o kojemu ovisi igra Reala?
- Znao sam da će napraviti veliku karijeru, Luka je već tada pokazivao klasu, bio poseban, uvijek je znao što želi i kako to napraviti. Govorio sam i tada da su pred njim strašne stvari, ne iznenađuje me da se pretvorio u ovo što je danas. Drago mi je da je taj silan talent izišao iz njega, da je dosegao razine za koje je bio predodređen. Ne bih volio zaboraviti niti Niku Kranjčara, također vrhunski igrač i vrhunski dečko. Zapravo, Hrvati me stvarno oduševljavaju, svi su oni različiti karakteri, ali ekstra igrači, s kojima je bilo užitak igrati i dijeliti svakodnevicu, uz njih me vežu samo lijepe stvari i sjećanja.
Luka Modrić sad nije ‘fit’, je li to možda prilika Islanda da iznenadi u Maksimiru?
- Naravno da Modrić nedostaje ako ne igra, ili ako nije sto posto spreman. Pa vidite razliku i u igri Reala. Međutim, Hrvatska ima toliko jakih pojedinaca, talentiranih igrača koji mogu nadoknaditi i jednog takvog velikana. Ne govorim napamet, ne mogu zaboraviti tog malog Kovačića, baš nas je on ‘ubio’ u onoj zadnjoj utakmici u play-offu, nismo mu mogli ništa, bio je nezaustavljiv. Nije slučajno i on u Realu, pratim kako igra, još je mlad, ali već je napravio velike stvari i pred njim su također fenomenalne godine.
CIJELI ČLANAK PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU SPORTSKIH NOVOSTI
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....