Dečki, zar nije tako moglo i u Beču? To je misao koja se među prvima javila u glavi nakon ove pobjede nad Rapidom. Jer, Dinamo je, jednostavno, pokazao da je bolji od Rapida, da vrijedi više od onog mlakog izdanja na Weststadionu i da je tamo odigrao kao ovog četvrtka u Maksimiru sad bi pjenušac za proljeće u Europskoj ligi...
No, nema smisla više žaliti za Bečom, Dinamo je u ovoj utakmici morao pobijediti, to je napravio i više nego sigurno i zasluženo i vratio se, debelo, u igru za drugo mjesto. Zapravo, drži ga u svojim rukama!
Bio je to Dinamo na tragu onih odličnih europskih izdanja. Agresivan, motiviran, efikasan, bila je to ona večer kad je malotko strahovao za konačan rezultat. Čak i kad je Rapid poveo, vidjelo se da Dinamo nije potonuo, nije se uplašio poraza, već je odmah ubacio u višu brzinu. Imao je Dinamo i pravog, sjajnog Petkovića.
Opet se pokazalo koliko takav Petković, razigran, spreman, raspoložen, znači za ovu momčad. Ne samo da je zabio i sjajno proigrao asistenta Franjića kod drugog gola, već se borio kao lav, oduzimao lopte, primao udarce. Ništa ga nije zaustavilo, a kad je uz njega raspoložen i u sve boljoj formi i Mislav Oršić, onda je Dinamo jedna sasvim druga momčad od one kakva je znala biti u nekim slabijim ovosezonskim partijama.
I nema veze što je Rapid stigao u Zagreb s puno kadrovskih glavobolja, što je onda jednog debitanta u obrani morao zamijeniti drugi, još mlađi. To su problemi suparnika, Dinama se ne tiču, Modri su svoje napravili, odigrali kako znaju i mogu i čestitali, na najbolji način, rođendan navijačima. Baš lijepa, idealna zagrebačka, slavljenička večer, kako sve izgleda jednostavno.
U zaključku, ovakav Dinamo, a nadamo se da ćemo ga takvoga gledati i u nastavku sezone, apsolutno vrijedi drugog mjesta i proljeća u Europskoj ligi. Dinamo ovisi sam o sebi, pobjeda nad Genkom, koji se, očito, diže u formi, donosi to drugo mjesto i - izlet u London. To je prilika koju Dinamu ne smije propustiti, jer, ima klasu, ima kvalitetu, a ima, očito još i energiju koja može donijeti takav rasplet! Pa da više nikad ne žalimo za Bečom...