Nema dvojbe da će mnogi procjenu sudačkog učinka u ovoj utakmici najviše donijeti kroz dosuđeni kazneni udarac. Priča o procjeni igranja rukom u obrani, koja je drugačije postavljena nego u igranja rukom u u napadu, znana je odavno.
Je li lopta pogodila braniča Dinama (Theophilea) ili ju je on “tražio” da bi spriječio opasniji centaršut, je li to nenamjerno igranje rukom ili je klasično povećanje volumena tijela i kao takvog kažnjivo jedanaestercem, raspredat će se priče. Činjenica jest da je njemački sudac bio blizu mjestu događanja i da je vrlo čvrsto pokazao na bijelu točku. Za momčad koja trpi kaznu to je najgora situacija jer ruka je nedvojbena, a sučeva je procjena ključna.
U tom kontekstu sudac je cijelu utakmicu imao svoj metar prosudbe, kriterij koji se možda nekome ne dopada jer pušta poprilično oštrinu duela, ali bila je to dosljednja arbitraža.
Sudac je odao uvjerljiv dojam da ima isti aršin za obje momčadi.
Činjenica da su u prvom dijelu bila samo dva dosuđena prekršaja sa svake strane ne ukazuje da se igralo lagano i bez oštrine, nego baš to da je sudac postavio okvir koji je dopuštao da se igra rasplamsa i ne sjecka. Uz to, Nijemac je pokazao da nije tip od sitnih kompenzacija, niti da pada na “jauke” igrača. Po našem sudu bila je to dobra arbitraža, na razini ovog stupnja europskog natjecanja.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....