Mogli bismo reći da smo pogodili. U najavi utakmice kao jedan od razloga Dinamova optimizma uoči Rapida istaknuli smo Petkovića. Činjenicu da je zdrav i spreman i da je, kad je pravi, sigurno velika Dinamova snaga. Tako je i bilo. Ali, trebamo priznati, znali smo i ranije istaknuti Petkovića u istom kontekstu pa nije uvijek bio 'pogodak'. Jednostavno, takav je, svi znaju što može, svi znaju da će jednom to i pokazati, samo je pitanje kad.
Bila je ovo jedna od najboljih Petkovićevih partija u Europi, sigurno najbolja nakon one u Krasnodaru kad je, jednako kao Bečane, u očaj dovodio i Ruse. I stvarno je istina, kad Petković ovako igra, kad je raspložen i motiviran, onda je igrač za najveću pozornicu. Međutim, zanimljivo je kako kod njega dolaze te faze uskličnika i upitnika, faze kad je igrač koji 'mora biti na Dalićevom popisu' i faze kad 'izborniku nije takav igrač nije potreban'.
Obično, do Petkovićeva uzleta forme dolazi nakon nekog velikog pada ili razočaranja. Bjelica ga je poslao na tribinu, Mamić mu je zaprijetio klupom, Krznar ga je u Beču izvadio iz igre u 40. minuti, zbog ozljede, ali mu i ukazao da nekim njegovm potezima i reakcijama nije zadovoljan. Kad ga javnost proziva, kad postane upitan, kad postane 'bivši igrač', a kod nas do takvog statusa nije dug put od vrha, onda Petković 'poludi'. I poigra se sa Rapidom. Ili Krasnodarom, Slovačkom, Mađarskom ili kime god.
Teško je neke stvari razumjeti, između ostalog i zašto Petković mora doći do zida, zašto mora doći do toga da se u njega počne sumnjati da bi tada pokazao koliko može i kolika je klasa!? Takav je tip, teško da će se promijeniti, a do trenera je kako će se s time nositi. Koliko će trpiti one loše faze da bi dočekao ovakve partije i koliko će sam znati iz Petkovića izvući maksimum. Ne znamo hoće li Petković i protiv Genka biti ovakav, ali smo se još jednom uvjerili da može. Kad je motiviran, zdrav i raspoložen.
Komentari (0)
Komentiraj