Pero Bručić kući je u Jarmini. Legendarni igrač Dinamove generacije '82., igrač koji je kasnije s Rapidom osvojio puno toga. Dvoboj dva kluba kojima je, ili, koji su mu, obilježili karijeru, pratit će iz svog doma.
- Zvali su me na utakmicu i iz Rapida i iz Dinama, ali zbog nekih obiteljskih stvari vezan sam za kuću - priča nam Bručić, koji je u Rapid iz Dinama otišao baš te 1982., a onda ostavio dubok trag i u Beču. Bilo je to jedno od zlatnih doba Rapidove povijesti, u osamdesetima su Bečani osvojili četiri naslova prvaka, četiri Kupa, igrali su i finalu Kupa kupova. Bručić i Zlatko Kranjčar, Otto Barić i Vlatko Marković na klupi, svi su oni ugradili sebe u te velike uspjehe. No, danas kad pitate Bručića tko je od svih njih najveći, tko je bio najpopularniji, bez razmišljanja će kazati:
- Otto Barić! On je najzaslužniji za te sjajne rezultate s Rapidom, izuzetno ga i danas cijene u Beču. Naravno, Cicu, mene, sve ostale, koji su bili dio te generacije. Ali, Otto, on ima poseban status među starim navijačima i ljudima koji vole Rapid. Ne znam je li bilo uspješnijeg trenera u Austriji, teško.
Iako oni mlađi Herr Otta više vežu uz 'rađanje' Salzburga, s kojim je također bio u europskom finalu (Kup UEFA-a), najviše trofeja osvojio je Barić baš u Rapidu. U dva mandata, tri naslova prvaka, četiri Kupa, dvije dvostruke krune pa još jedan Superkup i onda i to finale Kupa kupova. Nema sumnje, tih godina Rapid je bio nogometni velikan, takvim su ga doživljali i Zagrepčani, takav je bio i u očima Dinamovih navijača.
- Rapid je tada bio... Kad si išao u Rapid iz Dinama, to je bilo kao da danas ideš u Real. U to doba u Rapidu su, praktički, igrali samo reprezentativci, koliko smo bili jaki dočarat će vam primjer da je Gerald Willfurth bio austrijski reprezentativac, a u Rapidu je jedno vrijeme sjedio na klupi, jer sam ja igrao u odličnoj formi. Onda, Krankl, Panenka. Njega ljudi znaju najviše po onom penalu, ali kako je čovjek izvodio slobodne udarce! Imali ste dojam da može svaki put zabiti... Ma, mogao bih do sutra nabrajati sve te sjajne igrače, koje je Rapid tada imao i stvarno je svima nama bio pojam, bili smo sretni i ponosni kad smo potpisali za taj klub.
Onda se malo i nasmijao, pitali smo, koliko je financijski bilo različito igrati u Dinamu u odnosu na Rapid.
- Ma, teško se to može mjeriti. Kod nas si za potpis ugovora dobio 4.000.000 dinara i kasnije igrao za plaću. Pa, s tim novcem nisi ni fićeka mogao kupiti. Sjećam se kakve smo aute vozili, nitko ništa posebno. Zapravo, samo je Stinčić vozio Fiat 127, to je tad bio hit, ali on se valjdabavio švercom, haha. Dinamo je u naše doba slabo plaćao, svi su, i Zvijezda i Hajduk i Partizan plaćali više... Jedino su možda Cico i Zeko probili te neke granice, izašli iz prosjeka. I onda odeš u Rapid, to je bilo neusporedivo. Rekli bismo - 'space shuttle' za Dinamo. A danas je Dinamo jedan sjajno organiziran klub, po svemu, koji može po svemu igrati u bilo kojoj ligi u Europi, koji može biti konkurentan i najjačima. Eh, da je tako bilo u moje vrijeme...
Da, danas je odnos snaga ipak drugačiji, Rapid Dinamu više nije 'Real', dapače, Dinamo u ove dvoboje ulazi čak i kao lagani favorit.
- Dinamo je dobar, posebno je dobar u Europi. Igra u kontinuitetu kvalitetno, već godinama, dođe u Genk i uvjerljivo dobije utakmice. To je klasa, to je visoka nogometna razina, očekujem pobjedu Dinama u Beču. Iako, teško je danas išta u nogometu prognozirati, pa tko bi rekao i da će Šibenik ovako dobiti Hajduk...
Rapid je neuvjerljiv na početku sezone, kažu Austrijanci da je to najlošiji ulazak u prvenstvo u povijesti.
- Da, ne znam što se događa, jer Rapid nema lošu momčad. Je li to do trenera, možda je već dugo u klubu pa je došlo i do zasićenja. Ne znam, doista, što je problem, ali sigurno će se Rapid dizati u formi, doći će bolji rezultati. Salzburg je trenutno u Austriji nedodirljiv, ali vjerujem kako će Rapid na kraju sezone opet biti pri vrhu, drugi, treći.
Onda nam je Bručić otkrio još jednu zanimljivost.
- Znate, neobično je, danas VIP ulaznicu za Rapid čekaš i godinama. Mora netko umrijeti, valjda, da bi je dočekao. Prosjek je oko 15 tisuća ljudi na stadionu, a u vrijeme kad smo mi igrali i bili najbolji, imali smo šest, sedam tisuća gledatelja po utakmici. Novi stadion i marketing donijeli su neka druga pravila, drugačiji način gledanja na nogomet. Ipak, još uvijek i na tom novom stadionu, mi, bivši igrači imamo svoja mjesta, svoj dio gdje se možemo družiti, uživati u utakmici i gdje nitko osim nas ne može ući. Lijepo je doći na utakmicu u Beč, bio sam prije mjesec dana zadnji put, kažem, sad nažalost neću.
Kako u Beču gledaju na Dinamo, što u Rapidu očekuju od te utakmice.
- Ja vam mogu reći da Dinamo u Beču jako respektiraju, čak ga se i boje, pogotovo nakon one pobjede nad Tottenhamom, taj trijumf mnogima je utjerao strahopoštovanje u kosti. Znaju da im dolazi snažna, prava europska momčad. Taj Genk je pobijedio Rapid u Beču, iako nisu Austrijanci loše odigrali, ali, svejedno, to dovoljno govori tko je tko u današnjem nogometu. Što, naravno, ne treba značiti da će i rezultat potvrditi taj odnos snaga.
Tko je danas u Rapidu, a tko u Dinamu - Pero Bručić?
- Haha, ne bih tako gledao na stvari, svako vrijeme nosi svoje, nije nogomet isti onda i danas. Dinamo ima puno dobrih igrača, od Livakovića, preko Petkovića, Ivanušeca, Oršića... Kvaliteta je to, uz taj europski kontinuitet jaki Dinamov adut protiv Rapida.