Kreće sezona Dinamova sramoćenja po Europi. Naravno, ne mislimo tu na igrače i rezultate na terenu, oni su već dugo iznad ostatka zagrebačkog, momčadskog sporta, Dinamo u Europsku ligu kreće s pravom na samopouzdanje i vjeru kako će izboriti jedno od prva dva mjesta i nastaviti i na proljeće u istom natjecanju.
Ne, sramota će opet biti stadion. U još jedno natjecanje u skupini Dinamo ulazi s derutnim, oronulim stadionom, bez ikakvog pomaka nabolje, unatoč svim najavama i “sigurnim i konačnim rješenjima”. Ništa se nije promijenilo, ali što je najgore od svega, dojam je kao da smo svi na to - oguglali. Predali se. Kao da nam je normalno da Zagreb ima najgori stadion u Europi, kao da smo se pomirili s time da istočna tribina nije u funkciji, kao da je sasvim u redu to što više ni vlastita reprezentacija ne želi i neće igrati u Maksimiru.
Opet ćemo čitati ismijavanja Engleza, Belgijanaca, Austrijanaca, opet će nam proturati priče kako je stadion skup i kako u Gradu postoje prioriteti, razne druge političke floskule, koje već toliko godina odgađaju rješenje problema. A pritom ćemo zaboraviti da Grad ionako daje novce za ovaj stadion jer to je njegova imovina koju treba održavati, samo što ih baca u vjetar, u rupu bez dna. Umjesto da se novac uloži u pravi stadion, koji bi uloženo i vraćao. I u koji i ne mora uložiti pretjerano mnogo jer sve se može pokriti sponzorima, EU fondovima...
U Zagrebu se tijekom srijede i četvrtka najavilo više od 2.000 engleskih navijača, koji u glavni grad dolaze potrošiti novac. Brojat će se ukupni promet sa sedam znamenki u eurima. Zahvaljujući nogometu, Dinamu!
I nevjerojatno je da je odgovornima svejedno, da im imidž Grada (ako su već prema Dinamu ravnodušni) nije bitan, da im je svejedno što propada gradska imovina, koja i dalje “isisava” novac iz proračuna. A uz malo dobre volje i bez figa u džepu rješenje se može naći vrlo brzo.
No, mi smo, očito, mazohistički izabrali - sramoćenje!