Otišao je Dinamo u nogometnu kolijevku, mjesto brojnih velikih, povijesnih utakmica, otišao je u London napraviti pothvat. Što bi značio pothvat? Rezultat koji bi ostavio nadu u prolaz u Maksimiru, rezultat koji bi natjerao Mourinha i njegove igrače da tjedan dana moraju razmišljati o Dinamu, a kakav bi tek pothvat bila pobjeda!
Puno je toga dobroga ovaj Dinamo napravio u Europi u zadnje dvije i pol godine. I pod Nenadom Bjelicom i pod Zoranom Mamićem. Prvo je prezimio u Europi, prošao još jedno kolo, pa zapeo na Benfici, uz dojam da nije bio daleko od četvrtfinala. Pa je onda u Ligi prvaka “razbio” Atalantu, držao u nervozi Manchester City, bio tako blizu drugom krugu krugu Lige prvaka, ostao kratak. Da bi ove sezone, osim onog ispadanja u Budimpešti, Dinamo odigrao europsku sezonu s manje stresa nego ikad, uz devet utakmica bez poraza, sa šest pobjeda zaredom i samo tri primljena gola u zadnjih osam susreta. Osim tog Ferencvarosa - briljantno.
Vjerojatni sastav Dinama:
Mijenjala se momčad u te dvije godine, igrači su dolazili i odlazili, nema više Olma, Dilavera, Gojaka, More..., ali stasao je Majer, proigrao Ivanušec, pojavili se Gvardiol (kojeg nema protiv Spursa), Lauritsen, Ristovski... U svojoj “kičmi” i srži, zapravo, možemo je smatrati istom generacijom, koja će se u Londonu naći pred svojim najvećim izazovom. Da, igrali su neki od tih igrača i protiv Benfice i Manchester Cityja, ali u tim se utakmicama uvijek na kraju pokazalo da nedostaje još ono nešto. Neka sitnica, tako bitna za još jedan korak, za potpunu senzaciju. No, sad možemo reći da je ta generacija na svom vrhuncu ili vrlo blizu njemu, da je, što smo i vidjeli ove sezone, europski potpuno sazrila, da se ne boji ni uloge favorita, ni uloge autsajdera, da ne potone kad primi gol, niti se povlači kad ga zabije. Ova generacija je postala ozbiljna europska momčad koja zna igrati na rezultat, koja je došla do toga da njezin trener može uoči puta u London reći:
- Idemo tamo pobijediti, kao i uvijek!
I zato je ovo sad najveći izazov. Tottenham u sjajnoj formi, uvijek motivirani Mourinho, Kane, Bale, Son... Je li ova momčad dobila “to nešto”, tu sitnicu koja je nedostajala, je li kroz sve što je prošla postala dovoljno samouvjerena, “bezobrazna”, dovoljno zrela i spremna za svoj pravi vrhunac? Za najveći skalp zadnjih godina, jer, izbaciti Tottenham u dvije utakmice, to bi bio strašan rezultat!
Uoči ždrijeba osmine finala, kao i uvijek, postojali su suparnici koje su u Maksimiru više i manje željeli, odmah u startu Tottenham je bio na vrhu liste najnepoželjnijih. A kako su dani prolazili, tako su svi, malo-pomalo, počeli zaključivati da je Tottenham, zapravo, daleko najteži ždrijeb. Ni Milan, ni Arsenal, ni Villarreal u ovom trenutku ne bi bili tako težak izbor. No, kao što smo već rekli, dvije i pol godine ovaj je Dinamo skupljao iskustvo, koračao prema vrhuncu i čekao ovakvu priliku. Protivnika kojemu je teško naći mane, protivnika na čijoj je klupi trener koji u Europskoj ligi nikad nije ispao, protivnika iz zemlje u kojoj Dinamo nikad nije slavio... E pa, baš zato, zato je to veliki izazov i, zašto ne, šansa za veliki pothvat, za još jedan povijesni rezultat.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....