Mario Gavranović bio je prvi čovjek Dinama u pobjedi nad Florom, trijumfu koji je donio plasman u Europsku ligu. Gavranović je sve riješio pogotkom i sjajnom asistencijom, da nije bilo tih njegovih majstorija u prvom poluvremenu, s obzirom na viđeno, tko zna što bi se zbilo u drugom... Međutim, morao je izaći prije kraja utakmice.
- Lopta me pogodila i glava mi je čudno trznula. Baš nekako neprirodno i tu sam osjetio da se nešto događa.

Usponi i padovi

Zoran Mamić je na press-konferenciji rekao da ste u jednom trenutku, po riječima Brune Petkovića, izgubili orijentaciju te da niste uopće znali da ste igrali prvo poluvrijeme? Pa niste valjda zaboravili da ste dali prvi pogodak?

- Ne znam što je rekao Bruno šefu, ali pitao sam Brunu jesam li igrao prvo poluvrijeme jer se stvarno u jednom trenutku nisam sjećao da sam igrao i on je to odmah prenio klupi, pa su odmah reagirali i izašao sam zbog preventivnog razloga.

Odmah nakon ogleda s Estoncima nije se znalo o kakvoj se ozljedi radi, sumnjalo se na potres mozga, ali u vrijeme kad smo odlazili s maksimirskog stadiona pokraj nas je na električnom romobilu projurio tip s kapuljačom na glavi. Malo je prikočio kad je došao do nas, nasmijao se i pozdravio s “bok”.... Bio je to Gavranović, znali smo tada da je sve u redu. Ako nas je prepoznao u mraku, znali smo da mu se vratilo pamćenje. Sve je dobilo potvrdu već idući dan kad je Gavro normalno trenirao.

Kad mu velimo da je sigurno jedan od rijetkih nogometaša koji na utakmice ne dolazi automobilom nego električnim romobilom, odmahuje glavom.

- Iznenadili biste se koliko nas ima. Svi manje-više živimo u blizini stadiona pa nam je ponekad lakše doći romobilom na trening nego automobilom. Tako i meni.

Naravno, pitali smo ga i za komentar ždrijeba u Nyonu?

- Sve su to respektabilni protivnici, u prvom redu CSKA i Feyenoord, o Austrijancima ipak manje znam. Skupina je zahtjevna, ali držim da mi imamo šanse za prolaz, dapače, veliki sam optimist, imamo kvalitetu i motivirani smo.

Pogodak Flori bio vam je prvi europski nakon gotovo dvije godine, posljednji ste zabili Spartaku iz Trnave? Valjda na sljedeći nećemo trebati tako dugo čekati?
- Ja se isto nadam da nećemo toliko čekati, možda već zabijem u prvom kolu skupine protiv Feyenoorda. A, gledajte, svi mi napadači imamo svoje uspone i padove. Imamo razdoblja kada zabijamo iz poluprilike, a nekada s gol-crte neće ući u mrežu. Ušao sam u dobro razdoblje i uživam u tome.

Nema tajni

Pokazali ste se kao najbolje Dinamovo pojačanje ovog ljeta. Dajte da saznamo istinu... Zašto ste prvo otišli iz Dinama, a zašto ste se onda vratili? Tko vas je pozvao natrag?

- Pa nema tu tajni. Ugovor je bio na isteku, dogovorili smo se da svatko krene svojim putem. Ja sam imao nekoliko opcija, ali kada su me iz Dinama zvali s idejom o povratku, nisam puno razmišljao. Činjenica jest da mi je u Zagrebu lijepo, da je Dinamo moj klub od malih nogu te da se nismo rastali u svađi. Oboje smo procijenili da bi to bila dobro i stigao sam natrag.

Vratili ste se u sjajnoj golgeterskoj formi, da se malo našalimo, kao da vam je godio kratki odlazak iz Dinama?
- Jedino sam malo više bio sa svojom obitelji što me ispunilo. To je jedina razlika.
Protiv Flore je Dinamo igrao s dva klasična napadača, uz vas je bio i Bruno Petković. Kako vam to odgovara, je li to recept za budućnost?
- To morate vidjeti s trenerom je l’ opcija za budućnost, ali mislim da smo dobro funkcionirali. Bruno je klasa od igrača koji zna čitati igru i uvijek ima spreman neki potez, neko podvaljivanje lopte koja te gurne u priliku.

Nego, kako objašnjavate da ste u drugom poluvremenu utakmice s Florom stali i dopustili Estoncima da izvjesnu utakmicu pretvore u neizvjesnu? Što se dogodilo?

- Imali smo nešto lošiji ulazak u nastavak utakmice, gosti su to osjetili, a ionako nisu imali ništa za izgubiti. No, to se previše napuhava jer smo utakmicu rutinski priveli kraju, kako to i rade velike momčadi.

Ne podcjenjujte nas

I vaš bivši klub Rijeka se plasirala u Europsku ligu preko Kopenhagena? Je li vas to iznenadilo, Riječani svakako zaslužuju čestitke, zar ne?

- Naravno da zaslužuju i ja im i ovaj put od srca čestitam. Nažalost, nisam pogledao utakmicu, ali dobiti Kopenhagen na njegovu terenu u tako važnoj utakmici velika je stvar. I odlično je što HNL ima dva predstavnika u grupnoj fazi. Skupina u kojoj je Rijeka je teška, ali dečki su sad sigurno puni samopouzdanja.

Može li Dinamo u Europskoj ligi ponoviti Bjeličinu eru i opet uhvatiti europsko proljeće?

- Ja mislim da možemo napraviti velike stvari. Nemojte nas podcjenjivati jer je jezgra te momčadi ostala ista, neki su otišli, drugi došli, a i neki mlađi su stasali… Ovaj Dinamo još nije pokazao što sve može, a može puno - zaključio je Gavranović, koji bi današnji sraz s Varaždincima trebao započeti s klupe. Zaslužio je malo predaha, pogotovo nakon pet golova na početku sezone...