Bez ispaljenog metka, bez imalo agresije, samo s jednim udarcem prema domaćim vratima (Tuci u 88. minuti), nogometaši Lokomotive oprostili su se od Europe. Favorizirani je Malmö lako i prelako u 3. kvalifikacijskom kolu za plasman u Europsku ligu svladao Lokose čak 5:0 (3:0), bila je ovo 23. uzastopna utakmica Malmöa na domaćem terenu u kvalifikacijama za europska natjecanja u kojoj nije poražen. Zagrepčani praktički nisu pružili nikakav otpor i bilo je otvoreno samo pitanje koliko će lopta završiti iza leđa Hendije, koji je bio na streljani.
Možemo prihvatiti da je Malmö bolji, da su od lanjske Lokomotive ostale samo krhotine, ali neshvatljivo je da su Lokosi u Švedskoj igrali kao da je riječ o nekakvom revijalnom susretu, kao da su pazili da kojim slučajem ne ozlijede nekog suparničkog igrača. A na ovoj se razini nogomet tako ne može i ne smije igrati, pa je posve logično da je sve na kraju rezultiralo visokim porazom i igračkom blamažom.
Sve je na sjeveru Europe bilo jasno nakon prvih pola sata. Malmö je, naime, nakon trećine utakmice vodio čak 3:0, dvostruki je strijelac bio napadač Kiese Thelin, jedan je pogodak postigao Adi Nalić, inače sin trenera Zlatana Nalića. Tim se rezultatom otišlo i na odmor, a još poraznije od tog visokog minusa bila je spoznaja da je igra Lokomotive zapravo bila kudikamo lošija od rezultata!
Već dugo nismo vidjeli tako nemoćnu i baš jadnu zagrebačku momčad, ova Lokomotiva nema nikakvih dodirnih točaka s onom lanjskom, koja je bila prvenstveni hit i osvojila drugo mjesto u Prvoj HNL i igrala u finalu kupa. Igrači Malmöa bili su uvijek za metar ili za sekundu brži na lopti, osvojili su svaki izravni duel, a podatak da su Lokosi u prvih 45 minuta napravili samo četiri prekršaja, dovoljno govori kakvu smo utakmicu gledali.
Šveđani su, naime, bili apsolutno neuhvatljivi za goste iz Hrvatske i od prve je minute to bila utakmica u jednom smjeru, utakmica za koju smo poželjeli već u 15. minuti da što prije završi. A kad se javi takav osjećaj, onda je posve bjelodano što se događalo na travnjaku i kakva je, riječima teško opisiva, bila nemoć Lokomotive.
Nevjerojatno je da su baš svi igrači Lokomotive bili tako anemični, kao da ih je netko bičem tjerao da odigraju ovu utakmicu. Ni agresije, ni želje, ni volje, a kvaliteta je ionako bila na strani favoriziranog švedskog kluba. Jedan jedini put u prvom dijelu Zagrepčani su došli blizu (da, blizu!) švedskih vrata u 43. minuti, Karačić je s desnog boka ubacio loptu u kazneni prostor Malmöa, ali tamo, dakako, nije bilo ni jednog Lokosa.
Hrvatski doprvak nije u prvih 45 minuta uspio spojiti dva-tri dodavanja, nije bilo ni jedne osmišljene akcije i sva je sreća da se ova utakmica nije igrala u studenome ili u prosincu, jer bi domaći vratar Johansson zacijelo zaradio jaku prehladu stojeći besposlen ispred svojih vrata. Inače, jedinu intervenciju na utakmici Johansson je imao u 88. minuti, bio je to prvi udarac Lokosa prema vratima (Tuci), dok je Malmö Hendiji prijetio čak 16 puta.
Fantastičnim je pogotkom Larsson otvorio drugo poluvrijeme i bila je to već četvrta lopta u mreži Hendije. Malmö je tada malo zakočio, nije više diktirao jaki ritam, zadovoljio se visokim rezultatom, međutim i takvom, laganom igrom došao je u 72. minuti do petoga pogotka, strijelac je bio najbolji igrač utakmice, Soren Rieks, nakon malonogometne akcije u kaznenom prostoru Lokosa. Već se tada Malmö, vodeća momčad švedskog prvenstva, mogao okrenuti prema nedjeljnom derbiju, u kojem će ugostiti drugoplasirani Hacken.