VIDEO: OVOME SE NITKO NIJE NADAO! NORVEŽANI ŠOKIRALI KEKA I DRUŠTVO NA RUJEVICI Rijeka u završnici primila pogodak i završila svoj nastup u Europi

Poraz od norveške momčadi skromne individualne kvalitete došao je kao posljedica lošeg izdanja Bijelih koji su izgledali neprepoznatljivo u toj mjeri da tijekom 90 minuta kroz igru nisu stvorili niti jednu stopostotnu priliku. A nisu pritom nimalo kalkulirali.

Alexander Gorgon i Leonard Zuta stisnuli su zube i počeli jučerašnju utakmicu, što znači da je Matjaž Kek izveo onu nominalno najjaču postavu, odnosno identičnu jedanaestorku koja je prije osam dana igrala u Norveškoj. Zoran Kvržić i Jakov Puljić kao najistaknutiji pojedinci utakmice protiv Hajduka ostali su na klupi, u momčadi je ponovo bio Domagoj Pavičić koji je bio zadužen za kreaciju, ali Rijeka je odigrala najslabiju utakmicu ove sezone.

Geir Bakke i Sarpsborg opravdali su najave uoči utakmice, na Rujevicu su izašli s gardom koji je pokazivao da prvi žele postići pogodak. Visoki pritisak Norvežana koji je na trenutke podrazumijevao i da tri igrača Sarpsborga visoko napadaju dvojicu središnjih braniča Rijeke najbolje je oslikavao njihove napadačke ambicije koje su se u najvećoj mjeri svodile na pokušaje iz prekida ili onog karakterističnog dugog auta.

Rijeka se tehnikom nije uspjela suprotstaviti fizički moćnijim gostima, previše neforsiranih pogrešaka u fazi granje napada doveo je do toga da je prvi udarac Bijelih u okvir gola uputio Domagoj Pavičić tek u 37. minuti. Rijeka jednostavno nije imala ofenzivnih rješenja, poneki individualni potez (Heber) jednostavno je bio premalo da bi Kekova momčad do odmora odvela utakmicu u mirnije vode.

Sarpsborg je prvi opasnije zaprijetio (Halvorsen 17'), u 22. je Heber malo zakasnio na ubačaj Pavičića iz slobodnog udarca, što je uz pokušaj Gorgona s 18 metara i udarac Acostyja glavom bilo jedino vrijedno spomena pred vratima gostiju.

Rezultiralo je to i povremenim zvižducima s tribina, ono što je Rijeka prikazivala bilo je daleko od onoga što se očekivalo, Pavičić kao glavni organizator igre tijekom prvog poluvremena nije primio niti jednu loptu licem okrenut golu što puno govori o tome kako su Bijeli stajali na terenu.

Ni nastavak nije donio neke promjene, rastrgana igra s obje strane i opasnost od nekog zalutalog metka koji je mogao prelomiti utakmicu visjela je u zraku s obje strane što nije scenarij koji su Riječani priželjkivali. Pokušao je nešto promijeniti Gorgon (49, 59'), ali u globalu bilo je to premalo i previše jalovo…

Sarpsborg je veliku priliku imao u 64. minuti kada se Utvik najbolje postavio nakon jednog udarca iz kuta i glavom zamalo promašio gol i puno je više od dojma da je Bijele sve više počela hvatati panika. Matjaž Kek je reagirao u 66. minuti, umjesto Pavičića na travnjak je poslao Puljića, očito pokušao iskoristiti njegovu svježinu i nepredvidivost kod dalekometnih udaraca budući da su Riječani teško stvarali prilike, no pravi problemi igre Rijeke ležali su negdje drugdje. Prije svega u veznom redu koji se nije uspio nametnuti suparniku, onda i bekovima, posebno Paveliću, čiji je doprinos u fazi napada bio izrazito skroman.

Visjela je tako Rijeka do posljednjeg zvižduka i izvisila, san o europskoj jeseni na Rujevici rasplinuo je Mortensen nakon prekida koji su se pokazali najjačim oružjem norveške momčadi skromne kvalitete i velikog srca. Rijeka jučer prvo nije pokazala, na požrtvovnosti se Bijelima ne može zamjeriti, ali prema onome što su pokazali jučer prolaz objektivno nisu ni zaslužili.

Ostaje za vidjeti kakve će to posljedice izazvati na Rujevici, prije svega po pitanju igračkog kadra koji bi izostankom plasmana u Europu mogao ostati ponekog važnog imena.