Englezi i 'šora'... Kompatibilno je to u svakom slučaju. Eto, u srijedu navečer došlo je do tučnjave u zagrebačkoj Tkalčićevoj ulici. Po onome kako je glasilo izvješće zagrebačke policije, četvorica Britanaca napala je bocama, kriglama i svim ostalim priručnim sredstvima dvojicu navijača Dinama, jedan je teže ozlijeđen završio u bolnici. Privela je policija nasilne navijače West Hama, stoji da su privedena i dva maloljetna navijača Dinama...
Nije to sve, potukla su se i dva navijača West Hama međusobno, oni su također privedeni. Dakle, bilo je veselo u srijedu navečer kad se u krv slilo dovoljno alkohola koji kod nekih inicira nasilje.
U prijepodnevnih satima šetali smo gradom i razgledavali hoće li se priča od srijede možda nastaviti, hoće li opet netko zalutati u nasilne vode. Ali nije to bilo vrijeme za traženje obračuna navijača. Rano je bilo, oni koji su tulumarili u srijedu navečer u četvrtak prijepodne su spavali, vidali rane od velikih količina piva ili vina. U tim satima se nakon lude noći obično traži voda. S ledom ako je moguće....
Prošetali smo prvo Cvjetnim trgom, tamo smo prvo uočili policijska kola u kojima je bilo pet-šest policajaca. Policije uvijek ima u gradu kad dolaze gostujući navijači, a posebno Englezi koji su izmislili huliganizam. Makar u posljednje vrijeme gube primat, kao da su se pomalo ulijenili. Dođe ti i tamo do nekog okršaja kao u Tkalči, ali to su 'rijetki petki'. Pravi engleski huligani nisu tradiciju dobrih tučnjava prenijeli na mlađe generacije. Huliganstvo je iskorijenjeno s engleskim stadiona, dolazi do sporadičnih obračuna izvan stradiona, razbije se pokoji kafić ili pivnica, ali sve je to nekako u 'granicama normale'. Mlađa pokoljenja ne zanima povraćanje po haustorima, zalijevanje pivom, krvave glave, razbijena arkade... Istina, dok smo pisali ovaj tekst, nismo mogli znati što bi se moglo događati u poslijepodvenim satima, onima koji su se približavali početku utakmice.
Ono što je bilo vidljivo jest da nismo viđavali Engleze u dresovima West Hama, svi su bili odijeveni u 'civilke', jedino su neki na majicama imala sitne, jedva vidljive oznake svog kluba. Dobili su oni uputstva kako se ponašati u Zagrebu, recimo jedno do njih bilo je da nikako ne nose dres Nikole Vlašića. Nismo zaista nikoga vidjeli u Vlašićevom dresu, ali bogme niti u drugim dresovima West Hama. Prije nego što ćemo se uputiti na poprište tučnjave, u Tkalčićevu ulicu, zamijetili smo dvoje odijevene u crne majice, s malo istaknutijim obilježjima Čekičara. Dečko od nekih 25 ili možda koju godinu više, te mlada cura, ne više od 20. Predstavili smo se, te ih htjeli malo propitati kako se osjećaju u Zagrebu kad ono dobili smo zanimljiv odgovor....
- Ha, ha, ha, mi nismo navijači... Mi smo vam znate iz press službe West Hama, malo šetamo vašim prekrasnim gradom. Ne bi se fotografirali, niti davali bilo kakve izjave, mi to ne radimo - kazala nam je djevojka, koja se čak niej željela niti predstaviti.
Ipak, na kraju smo mi odgovarali na njihova pitanja, zanimalo ih je koliko će navijača biti na utakmici, kakva će biti atmosfera. A u Tkalčićevoj ulici danas prijepodne - mir božji. Prolazile su neke turističke ture, starija gospoda su ispijala kavice, mlađarija je buljila u mobitele, lijepe djevojke prolazile su kroz grad. Sjeli smo i mi na kavicu, čekali da se pojave neko Englezi i eto, imali smo sreće, Za nekoliko minuta stiglo je njih pet-šest. Međutim, nisu to bili oni koje smo očekivali.
Eto, fotkali smo ih, pogledajte što ime je bilo za stolom. Mineralna voda, sok, kava... Bili su to dečki srednjih godina koji su nabili sunčane naočale i zavaljeni u svoje stolice uglavnom gledali zgodne cure koje su se prešetavala Tkalčom. Svako malo bi nešto komentirali, bogme su i imali što komentirati.
- Pustite sad utakmicu, vaš grad je prelijep, baš uživamo. Tučnjava sinoć, pojma nemamo. Zar se netko tukao? Mi sigurno nismo, mi smo u Zagreb došli pogkedati utakmicu i uživati. Dobar je pogled zar ne?
To nam je rekako Ian koji je stigao iz Yorkshirea, ili kako je on kazao, Zapadnog Yorkshirea... Odnosilo se naravno na djevojke koje su marširale kraj nas.
- Gdje su nam dresovi? Pa odijenuti ćemo ih kad dođemo na utakmicu. Ozbiljni smo ljudi, nećemo provocirati. Uostalom, sami ste rekli da je bilo tučnjave. Nama to ne pada napamet... Nego, tko je dobio više batina - pitao je i smijao se Ian.
Dečki se nisu predugo zadržali, platili su svoje piće i krenuli dalje. S obzirom da su nam u tom trenutku jedini Britanci u Tkalči odlepršali, odšetali smo opet prema Cvjetnom trgu. Pretpostavljali smo da bi u Bogovićevoj ulici moglo biti navijača West Hama u Bulldogu. Usput smo vidjeli još nekoliko policiskih automobila, kod jednog je zastala jedna skupina Engleza nešto se raspitijući kod hrvatskih čuvara reda. Naravno, u Bulldogu je bilo baš prema predviđanjima. To je bilo to, 'bingo'. Veća grupica Engleza, staklene oči, velike pive za stolom. Ti su dečki rano krenuli u alkoholni život. Tražili smo jednog s najmanje staklenim očima da nas fotka s ostalima, bilo je teško, ali jedan je bio onako, taman. Nas je pak zagrlio momak po imenu Evan, a kad smo ga pitali da nam nešto kaže o Slavenu Biliću koji je vodio West Ham, rastegao je širok osmijeh.
- Bilić? Super Slav? Bio je super trener, meni se sviđalo kako je govorio na press konferencijama. Navijači West Hama su ga voljeli, baš voljeli. Nije djelovao kao neki ušminkani, uštogljeni trener pun frazetina, baš je bio trener iz naroda, normalan tip. Koliko znam, jako su ga voljeli i z West Bromu. Bilić je baš ljudina - pričao je Evan
A kad smo ga pitali za prognozu rezultata utakmcie, podigao je kriglu...
- Nismo vam mi Tottenham s Mourinhom. Mi pobjeđujemo, nosimo s sobom prva tri boda.