Bila je to tajna, nije bilo u službenom programu, niti se Manchester City obratio Dinamu, ali Guardiola je napravio isto što i prije četiri godine kad je u Zagrebu bio s Bayernom. Na dan utakmice njegova je momčad odradila trening na igralištu u Kranjčevićevoj. Iza zatvorenih vrata, doslovno s lokotima na ulazu, uz klupske zaštitare i nekoliko policajaca. Nitko nije smio blizu, jedino su pukotine i prorezi u ogradi ma samo ulici nudili mogućnost za "škicanje". pa je nekoliko slučajnih prolaznika i zastalo pogledati neočekivane goste.
- Kaj je ono Guardiola? - pitao je jedan mladić, pokušavajući uloviti mobitelom nekoga od igrača Cityja.
Međutim, iskusni je Guardiola odmaknuo momčad od ceste, trenirali su Građani na drugoj strani, kod sjevernog gola, jedino su vratari bili na ovom, bližem. Nije to, naravno, bio neki jaki trening, klasično razgibavanje uz ponešto "ševe" i nekoliko udaraca na gol. Nije se tu mogla uočiti neka taktička novost, niti je to bio trening na kojem je veliki strateg bilo što uigravao.
A ispred ulaza u Kranjčevićevu okupilo se nekoliko mladića, koji su zastali ne bi li možda vidjeli Guardiolu i nekoga od igrača, možda ulovili i kakav "selfie". Jedan od njih, Amer Brunčević, nekako je ušao je s one strane ograde, na licu osmijeh. Međutim, brzo je došao redar, koji ga je uputio ka izlazu.
Trening Manchester Cityja na Kranjčevićevoj
- Molim vas, pustite me da ovdje stojim, samo da vidim ako će slučajno naići. Došao sam izdaleka, samo da ih sretnem, da se s nekim fotkam - molio je i kumio momak, ali nije bilo šanse. Možda mu je mala utjeha što Cityjevi igrači nisu uopće prošli tim dijelom, već su direktno s terena ušli u autobus i krenuli prema hotelu Westin. Nikakva, ni najmanja mogućnost za ikakvim bliskim susretom čak i malim stiskom ruke, nije postojala.
Čuli smo pritom, da su "cityjevci" vrlo zahtjevni gosti, paze na svaki detalj, vode računa o svemu i traže da sve štima tip-top. Oni koji znaju i koji su imali prilike surađivati s mnogim velikim klubovima koji su dolazili u Zagreb kažu nam da su Cityjevi standardi uvjerljivo najviši od svih ostalih, uključujući i Real, Bayern i Juventus. No, sve zahtjeve trebalo je ispuniti.
Vratimo se malo onom momku, Ameru Brunčeviću. Naime, kad mu je redar rekao da ne može ući u krug stadiona i samo "stajati sa strane" primijetili smo mu suzne oči.
- Došao sam iz Novog Pazara, a moj otac Sead Brunčević bio je igrač Zagreba, u onom razdoblju kad je ovaj klub na vrhuncu, kad je osvojio naslov. Ja sam veliki navijač Cityja, više od 10 godina navijam za njih i čekam priliku da vidim svoje ljubimce - priča Amer i otkriva kako je teško biti navijač engleskog kluba u Sandžaku, odnosno u Srbiji.
- Triput sam već želio ići na utakmicu Cityja u Englesku, ali su mi svaki put odbijali vizu. Nikad mi City nije bio ovako blizu kuće. Uspio sam jedva nabaviti ulaznicu za utakmicu, jedva čekam gledati City uživo. Ali kad bih se uspio s nekim slikati, to bi mi bilo - sve! Nije bitno, je li Guardiola ili 15. igrač, samo da nekoga ulovim.
Za City je kaže počeo navijati kao mali, a kad je njegov omiljeni igrač Samir Nasri prešao na Etihad, tada se dodatno zaljubio u Građane i sanjao je ovaj dan. U Zagrebu mu se taj san ispunio, a je li na kraju uspio uhvatiti kakav suvenir, "selfie" ili autogram, ne znamo. Ostavili smo ga pred Westinom, gdje su bili smješteni Cityjevi nogometaši, čuo je da će se u lobiju pojaviti i iz hotela izići tek oko 17 sati. Dakle, koji pet i pol sati kasnije.
- Čekat ću, nemam drugog izbora. Moram nekoga uloviti!