Hajduk se na ljeto opet vraća na početak: Igor Tudor mora iznova graditi momčad

Hajduk je u ovoj sezoni imao uspona i padova pa ako će je bez trofeja nešto obilježiti bit će to oscilacije koje su bile stalne. Imali su Splićani niz utakmica bez poraza (i pobjede u derbijima poput onoga protiv Dinama na Poljudu 2-0), ali i loših izdanja i teških poraza (najgori je bio onaj od Dinama 0-5) pa u tom svjetlu treba gledati i zadnju utakmicu na Kantridi.

Hajduk je poražen visokim rezultatom 1-4, bio je tako nadigran da trijumfu Riječana nema nijedne zamjerke. Pobjeda je bila čista kao suza, što je priznao i trener Hajduka Igor Tudor. Hajduk je nestao s terena nakon što je primio drugi gol, a jedina zamjerka igračima može biti da se nisu borili do kraja s igračem manje.

Iako je i to lakše reći nego napraviti, jer Rijeka ima veću kvalitetu u svom igračkom kadru, ima raznovrsnije igrače koji su od početka stekli premoć u igri.

Možda bi Hajduk prošao bolje da se Tudor odlučio na nekakvu taktički oprezniju igru, da se zatvorio u bunker i onda iz njega tražio šansu, ali to nije stil igre koji želi igrati Tudor niti je to u tradiciji Hajduka. Ali vidjeli smo dosad puno puta da će Tudor radije zaigrati hrabro, otvoreno, pa što bude, napustiti travnjak sa štitom ili na njemu...

Glavni je problem što Hajduk ipak nema kvalitetu koja je potrebna za neke veće domete. Ovakve utakmice najbolje pokazuju da Hajduk ima momčad koja je rezultatom dobacila iznad svojih objektivnih mogućnosti.

Možda će netko krenuti s protupitanjem: Što je to Hajduk napravio u ovoj sezoni? Ekspresno je ispao iz Europe od anonimnih Gruzijaca (Dila Gori), ispao je iz Kupa, a završit će u najboljem slučaju treći u prvenstvu. Je li to uspjeh?

Naravno da to nije rezultat s kojim se Hajduk može zadovoljiti. Za Hajduk je sezona bez trofeja uvijek neuspjeh bez obzira na okolnosti u kojima se klub nalazi, a to je u ovom slučaju teška financijska situacija koji je gotovo paralizirala klub.

Ali bilo je i pozitivnih stvari, a to je prvenstveno afirmacija mladih igrača koji su dobili šansu igrati u kontinuitetu. Tudor je zgodno primijetio da bi sljedeći korak bio da u igru ubacuje pionire, jer juniori su već prodani (Pašalić), a kadeti preskaču juniorski uzrast da bi zaigrali u seniorskoj konkurenciji (Balić, Vlašić...).

Kad se pogleda Tudorov igrački kadar mogli bismo reći da je pred Hajdukom lijepa budućnost, ali tu prognozu ipak treba uzeti sa rezervom: ako će svi ostati na okupu i ako će se momčad pojačati s ponekim pravim igračem sa strane.

Nažalost, teško da će se to dogoditi.

Jer, najbolji igrača Hajduka, Mario Pašalić odlazi sigurno, njegov transfer u Chelsea vrijedi od 1. srpnja. Vjerojatno je da će transfer napraviti i najiskusniji, Mario Maloča, a u prodajnom izlogu mogli bi se naći BiH reprezentativci Vršajević i Sušić koji se nadaju odlasku na Mundijal u Brazil, dok su i svi drugi na prodaju ako dođe prava ponuda. Puno je imena u rubrici potencijalnih odlazaka, a malo ideja o dolascima. Hajduk teško može dovesti bilo kojeg igrača za kojeg treba platiti odštetu i zbog toga su mogućnosti sužene.

Vjerojatno će se ići na traženje i dovođenje igrača bez ugovora, a to je pothvat koji nosi veliki rizik (primjer Harisa Bukve koji je već završio s Hajdukom).

Zaključak je da će Tudor na ljeto opet biti na početku, da će morati iznova graditi momčad.

Naravno da je teško raditi veliku strategiju i planove kad nema novca, ali Hajduk ne bi smio biti poligon za transferiranje igrača, i to sve mlađih i za sve manje novca, jer nogomet se ipak igra zbog rezultata, a ne zbog trgovine. Ovdje se često zaboravlja da proizvod koji nogometni klub stavlja na tržište nisu igrači, nego utakmice koje dovode navijače na tribine.

I zato je najveći izazov na upravi pa i na vlasnicima Hajduka (Grad Split) da pronađu novac za klub. Hajduk preživljava, ali na ovakav način ne može napredovati...