Ali, nije tako davno bilo kada je Franko samo gledao kako igra Hajduk, a njegovi ciljevi bili su vezani uz gostovanja po drugoligaškim terenima. Zanimljivu je karijeru ispisao igrač koji dolazi iz nogometne obitelji, stoga smo u pet slika opisali kako je rastao Franko Andrijašević, stožerni nogometaš Krstičevićevog Hajduka.
Pjevali su Partibrejkersi prije 30-ak godina. Slobodno je to mogao pjevušiti i Franko Andrijašević u siječnju ove godine. Spremio se za još jednu polusezonu u Dugopolju kada je otac Stipe donio vijest:
- Franko, nazvali su iz Hajduka. Radošević nije potpisao ugovor, pa bi ti mogao sutra s njima krenuti u Tursku.
Iznenadio se Franko. Nije se pripremio za nagli odlazak, imao je još nedovršenih poslova po Solinu i Splitu. Sljedećeg jutra potvrđeno je Radoševićevo brisanje s popisa za Antalyju.
- Zujo ne ide, Franko ulaziš u avion - rekao je mi je otac i dodao: - Ajde spremi se i dođi na stadion.
Franko je uzeo stvari i spremio se za Tursku.
- Nisam to očekivao. Iskreno, mislio sam o proljeću u Dugopolju i borbi za naslov drugoligaškog prvaka. Ali, jedan poziv mijenja sve. Moja karijera od tada krenula je sasvim drugim tijekom. Priznao mi je kasnije i trener Balakov: 'Zvao sam te samo zato jer Radošević nije mogao ići'.
Potencijal Franka Andrijaševića prepoznat je još u juniorima pa je zbog toga i dobio kapetansku vrpcu. U ljeto 2009. godine potpisao je petogodišnji profesionalni ugovor.
- Do 2014. je moja obveza s Hajdukom. U trenutku kada sam potpisao ugovor mislio sam da sam osvojio barem 'pola svijeta', ako ne i cijeli. Bio sam iznimno sretan, jer sam vjerovao kako ću uskoro dobiti priliku. Krenuo sam s velikim ambicijama, prvenstveno želeći s Hajdukom osvojiti trofej.
Tog ljeta nije mu pružena šansa, ali ni u zimu 2010. s trenerom Rejom nije otišao na pripreme u Marbellu. Na prve pripreme čekao je do siječnja 2011. godine.
- U međuvremenu sam debitirao i u prvenstvu i u Europskoj ligi. Skupio sam nešto iskustva i nastupa. Ali nije to bilo dovoljno da bih dobio šansu u kontinuitetu.
Sa 7 godina počeo je Franko trenirati nogomet u splitskom Dalmatincu, klubu s terenima u Spinutu. Uobičajeni je to početak za mnoge splitske 'tiće'. Nakon toga su uslijedile sve kategorije Hajduka. Sve je išlo svojim tijekom.
- Zadovoljan sam kako igram. Jasno, može to sigurno i bolje, ali puno sam napredovao. Ambicija? Jednog dana bih se volio vratiti u Španjolsku. Kao igrač, jasno. Ponekad mi prijatelji kažu da sam prerano usvojio taj španjolski stil igre. Volio bih vidjeti je li to istina, ha, ha... Ali, bez šale. Španjolska je zemlja u kojoj se igra nogomet koji mene privlači. Kombinatorna, kreativna igra.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....