Ostaje li Brbić, odlazi li Tudor, što će biti novog u Hajduku? Pitanja je kao i svake godine mali milijun. Nove se promjene naziru, a Hajduk svake godine tone sve dublje pokrivajući se nadom u čudo sa stalnim kadrovskim izmjenama. Od velikog kluba ostaje tek blaga prozirna sjena, momčad koja osvaja peto mjesto u hrvatskom prvenstvu.
S budžetom koji su potrošili u ovoj sezoni, s konkurencijom koju su imali u ligi, peta pozicija je kao i posljednja. Svi ozbiljniji konkurenti su ispred Hajduka, zato je biti peti neuspjeh na svim klupskim razinama. Od Nadzornog odbora preko predsjednika do struke i igrača.
Silazna putanja
Međutim, nije ovogodišnji rezultat ništa novo ni iznenađujuće, godinama Hajduk klizi silaznom putanjom. I što će se u konačnici dogoditi? Nije sporno, Brbić je u ovom trenutku bliže odlasku nego ostanku unatoč potpori Nadzornog odbora. Prvi je Brbić na udaru, navijači su mu okrenuli palac dolje, klupski suvlasnik Udruga Naš Hajduk nije mu kroz razrješnicu pružila povjerenje na Skupštini. Zvuči apsurdno da navijači biraju Nadzorni koji se danas ne slaže s njihovim stavom i radom predsjednika, ali takva je situacija. Ne podudara se razmišljanje nadzornika i Našeg Hajduka, zato je Brbić očito uzeo svojevrsni time-out prije konačne odluke hoće li povući ostavku ili će ostati prvi svom stavu da se povuče s mjesta predsjednika zbog svog obećanja da će napustiti Hajduk ako momčad ne ostvari plasman u kvalifikacije Lige prvaka.
Legitimno je, dakako, pitanje - što nakon Brbića? Postoji opcija da umjesto Brbića bude postavljena tročlana uprava u kojoj bi i sam Brbić pronašao mjesto. Nije isključeno da Brbić ostane u klubu kroz savjetničku ulogu. Ali, bez obzira koje se rješenje pronađe, jasno je da neće time svi Hajdukovi problemi nestati. Neće momčad proigrati, a splitski Bijeli vratiti nekadašnju trofejnu dimenziju.
Prazan hod
Godinama su iste dramatične situacije na Poljudu, godinama se u novu sezonu ulazi s kadrovskim upitnicima na ključnim mjestima. Umjesto da se nova sezona priprema u miru, da se formira momčad, kontinuirano se živi u ozračju kadovskih promjena, troši se vrijeme na beskonačne rasprave i traženje novih imena koje će preko noći podignuti klub. Prije četiri godine se nova uprava formirala sredinom svibnja, struka početkom lipnja, a momčad se kreirala cijelo ljeto dovođenjem niza inozemnih igrača. Prije dvije godine se u pripreme ušlo bez predsjednika, Jasmin Huljaj je tek početkom srpnja zasjeo u fotelju prvog čovjeka Uprave i dok je pohvatao konce već je poželio otići. U međuvremenu je stigao i novi Nadzorni odbor koji je također trebao vrijeme za adaptaciju.
Prošloga ljeta trener je promijenjen tri dana prije početka sezone nakon povijesnog europskog debakla kontra Gzire. Svake sezone je kadrovska premetaljka i traženje idealnog rješenja na ključnim pozicijama.
No, kako bilo, Brbić sam odlučuje o svojoj budućnosti, pa iako ima nedvojbenu podršku Nadzornog odbora, jasno je i Brbiću da je nezadovoljstvo navijača/dioničara iskazano na Skupštini veliki pritisak na njegov budući rad.
Hoće li odoljeti tom pritisku ili će napustiti mjesto predsjednika, trebao bi javnosti priopćiti ovog tjedna. Nema doista razloga da klub živi u vakuumu, da se ne zna traži li se novi čelni čovjek Uprave ili Marin Brbić nastavlja s nadzornicima na istoj frekvenciji. Ali, neće mu biti laka odluka.
Prazna duša
Drugo je pitanje vezano uz Tudora. Kao ni Brbića, ni trenera nitko ne smjenjuje, jedino Tudor može donijeti odluku osjeća li se sposoban ovu momčad podići u sljedećoj sezoni. Dobio je Dinamo, izgubio protiv Rijeke, ali pokazao je da Hajduk može igrati puno bolje negoli je to pokazao u većem dijelu proljetne polusezone. Onog trenutka kada je Tudor odustao od eksperimentiranja sa sustavom, kada se vratio opciji 4-3-1-2 momčad je izgledala puno bolje.
Rijeka je bodove odnijela zahvaljujući individualnim pogreškama obrane, ali Hajduk je dominirao, igrao čak i bolje nego u Maksimiru. Međutim, mora se trener pozabaviti pitanjem karaktera momčadi koja olako gubi koncentraciju. Previše su plaćeni i previše su iskusni Dimitrov i društvo da bi prosipali bodove kao protiv Rijeke. Zato je nezahvalno predviđati ima li Tudor želje i volje, jer sigurno je da neće imati strpljenja s tribina. Kredit strpljenja navijača potrošio je kao i Brbić sa svim proljetnim razočaranjima.
Deprimirajući je kraj sezone na Poljudu, ponavlja se “deja vu” scenarij prazne duše za sve one kojima je bijela boja u srcu. Pritom moramo rečenicu-dvije posvetiti čovjeku koji se i danas s razlogom može zapitati “kako, zašto”.
Damir Burić ostavio je Hajduk na drugom mjestu, na polusezoni je ispunio Brbićev cilj, ali nezadovoljstvo navijača bio je pretežak teret za Brbića. Smijenio je Burića i uzeo Tudora. Danas je isto nezadovoljstvo navijača golemi teret za Brbića i Tudora, ali i Nadzorni odbor također.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....