Zabija, razigrava, zna sve s loptom, a pritom je spreman i na “fajt”. Artem Milevskij je igrač oko kojeg se sve vrti u Hajduku. U 50-ak minuta pripremnog dvoboja s Krkom pokazao je zbog čega je doveden, u običnom pripremnom dvoboju potvrdio je zašto se isplati doći na tribine kada je na terenu Hajdukova “desetka”. S Milevskim na travnjaku show je zajamčen.
- Drago mi je da mogu pomoći momčadi, ali ja sam ne mogu ništa uraditi. Igra momčad, svi moramo zajedno pružiti maksimum za rezultat - spremno će kazati Milevskij.
Oni koji ga duže poznaju, za Milevskoga će kazati “nikada nije bio sebičan, uvijek je gledao momčad”.
- Istina je, uživao sam u asistencijama. Radovali su me pogoci, ali i moji i pogoci mojih suigrača.
Dvije godine bio je najbolji igrač Ukrajine (2008., 2009.). S Dynamom Kijev osvojio je tri naslova prvaka, po dva Kupa i Superkupa. Nauživao se momčadskih trofeja i pojedinačnih nagrada. Ali, sve to izgleda kao da je bilo u nekom “prošlom životu”. Jer, Milevskij je danas igrač Hajduka. Zvijezda Bijelih, ali ipak daleko od Ukrajine u kojoj je stekao globalnu afirmaciju i slavu. Kako je uopće reagirao Milevskij kada je u srpnju prošle godine stigao poziv iz Splita?
- Spakirao sam kovčege i krenuo u novi klub. Nazvao me Boro Peyrek, kondicijski Hajduka s kojim sam radio u kijevskom Dynamu. Nisam se šokirao, niti sam puno razmišljao. Uzeo sam stvari, iz Španjolske krenuo u Split.
Da, dobro ste pročitali. Iz Španjolske prema Splitu, jer Milevskij je proljeće prošle godine proveo u jednom niželigašu kod Alicantea u Španjolskoj. U Hajduk je i došao s papirima tog španjolskog niželigaša.
- Trenirao sam, ali nisam igrao u jednom manjem klubu blizu Alicantea, tu me zatekao poziv iz Splita.
Je li bio razočaran odlaskom iz Kijeva, zbog čega je noćni život uzeo mjesto dnevnom treningu?
- Zatvorio sam tu životnu stranicu, ali već sam rekao, nije mi žao svega što sam proživio u karijeri i životu. Tako se dogodilo i gotovo. Danas sam pun želje i motiva za nogometnim povratkom. I mislim da sam zaista na dobrom putu - naglasio je Milevskij.
U Turskoj i Kazahstanu se nije snašao. Nije se dobro osjećao kao u Splitu, gradu koji je izabrao za oživljavanje karijere koja je godinu i pol prije dolaska u Hajduk bila u velikoj silaznoj putanji. Koja je tajna, zašto se Bjelorus iz Kijeva uspio lako adaptirati na život u Hajduku i gradu Splitu?
- Nije Split kao drugi gradovi, tu se živi za nogomet od 0 do 24. Baš cijeli dan. Kamo god se okrenem, svi pitaju za momčad, tko će igrati u nedjelju i zašto se promašila ona šansa. Sve zanima sve o Hajduku, navijači za klub žive na svakom koraku u gradu. Žive konobari po kafićima. Atmosfera je nogometna, specifična u svakom pogledu. I meni se to dopada.
Na društvenim mrežama Milevskij je pravi hit među navijačima. Pišu mu sa svih strana i ne može svima odgovoriti.
- Neka se ne naljuti onaj kojem ne odgovorim. Ima puno poruka. Nešto stignem ovdje na pripremama, ali ne odgovorim svima.
Ono što veže sve poruke jest naslov “Arteme, povedi nas!”. Svi u Milevskom gledaju igrača koji će Hajduk odvesti do Kupa ovog proljeća. Što može Hajduk napraviti da se ispuni navijačka trofejna ambicija?
- Jasno je da smo u prvenstvu puno zaostali, ali Kup je šansa. Uđemo li u četiri, a to svi očekuju, nitko nije favorit protiv Hajduka. S podrškom koju uživamo na Poljudu, svi nas moraju respektirati. Ali, idemo prvo proći do polufinala.
Koga je obožavao kao dijete od 10 godina, danas se ne sjeća. Ali sa 20, kada je nogomet već ozbiljnije shvaćao, zavolio je jednog Talijana.
- Francesco Totti bio je i ostao moj idol. Iza Tottija je Ronaldo. Messi? Ne, nema Messija na mom popisu.
Zašto Totti?
- Ne znam, kako bi vam to objasnio. Jedino Totti može dati loptu kao ja Gotalu u utakmici s Krkom. Zato je Totti moj idol.
Na kraju je dodao.
- Proljeće? Znam što se od mene očekuje i bitno je reći, svaku ću utakmicu dati 100 %. Moram opravdati desetku na dresu, toga sam svjestan..
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....