AVANTURA ZA PAMĆENJE: HRVATSKI PRVACI 33 SATA PUTOVALI NA PRIPREME Matjažu Keku zatvorena vrata zrakoplova, na kraju je sam odletio u Lisabon

Otprilike 19 sati kasnije od predviđenog nogometaši Rijeke stigli su u svoju bazu u Albufeiru što je najlakše objasniti - višom silom! Jednostavno, poklopilo se previše je stvari na koje nitko iz riječke delegacije nije mogao utjecati išlo u neželjenom smjeru, zbog čega su svi nekako odahnuli kada je došla vijest da će se prespavati u Veneciji pa u utorak nastaviti put prema jugu Portugala.

Netko je od igrača primijetio da se previše detalja poklapa s avionskim nesrećama o kakvima se zna čitati u novinama, zbog čega ne čudi što su neki nakon što se avion sat vremena nije micao s piste rekli da žele van i da s tim avionom neće putovati u Portugal...

A sve je glatko krenulo i išlo prema planu dok Autotransova krstarica, koja je prevozila nogometaše Rijeke na aerodrom u Veneciju, nije došla na autoput malo iza Trsta.

M. Sučić

Naznaka nevolje

Prometna nesreća i kilometarska kolona u kojoj su bili “zarobljeni” neko vrijeme ugrozila je dolazak na avion i vjerojatno ne bi stigli (tada se još nije znalo da neće poletjeti) da team manager Alen Rivetti nije iskopao neke alternativne pravce lokalnim cestama nakon što su se nekako uspjeli “skinuti” s autoputa. Na “Marco Polo” stigli su gotovo pet sati nakon polaska s Rujevice (inače trebaju tri sata), u pucanj za ukrcaj u avion kroz izlaz 13 koji kao da je bio naznaka nove nevolje.

I tu je sve u početku krenulo dobro, igrači su se smjestili, za dobro raspoloženje svojim performansama već je uobičajeno bio zadužen čuveni oružar Rustem Gashi, pa nitko gotovo da nije primijetio da 20-ak minuta avion stoji. Baš negdje u to vrijeme Matjaž Kek izašao jer mu je torba s laptopom zadržana iz sigurnosnih razloga, kada se želio vratio u avion naišao na zatvorena vrata. Pilot je bio spreman napraviti ustupak, ali aerodromsko osiguranje je bilo neumoljivo i ostavilo trenera Bijelih ispred aviona.

Ispostavilo se da je osiguranje napravilo uslugu Keku ne pustivši ga u avion, jer dok je TAP-ova čelična ptica s igračima stajala na pisti, Kek je pronašao drugu liniju s presjedanjem u Madridu i krenuo prema Lisabonu, ni ne sluteći da će igrači i stožer “zarobljeni” na pisti, odnosno u Veneciji.

Prvu veću nelagodu stvorila je objava kapetana koji se ispričao zbog tehničkih problema s motorom, a svi su nekako odahnuli kada je nakon više od dva sata čekanja na pisti rekao da je let odgođen. Kraj pehovima? Ni govora, baš u to vrijeme javio se i vozač klupskog autobusa kojem je na povratku kući, negdje na autoputu u Italiji - puknula guma!

Jednostavno događaji na koje nitko iz riječke delegacije nije mogao utjecati nizali su se jedan za drugim i svi su nekako jedva dočekali dokopati se hotela u Veneciji gdje su dočekali jučerašnji let.

Ako je bilo problema s motorom bolje da su se dogodili na zemlji nego u zraku, ne želimo ni pomišljati na paniku koju bi izazvao bilo kakav problem na nekoliko tisuća metara visine...

Najvažnije nakon svega je da nije bilo drame, da su svi stigli živi i zdravi, iako je jasno da uvertira u pripreme nije bila kakvoj su se nadali. I dok su igrači sve nekako bacili na šalu, pa čekajući da s aerodroma odu u hotel čak i zaigrali PlayStation i odmjerili snage u “FIFA-i”, ljudi iz Kekova stožera vrtjeli su glavom jer važan dan priprema otišao im je u nepovrat.

Sutra prva utakmica

Uz to, i sva oprema je već bila u Portugalu pa nije bilo mogućnosti ni da se trening improvizira negdje u Veneciji.

- Izgubili smo praktički dva dana, u srijedu ćemo tek trenirati, a u četvrtak je već prva utakmica. Taj prvi tjedan je trebao biti udarni, sada ćemo nešto morati prekrajati kako bismo sve zacrtano odradili na vrijeme - požalio se u jednom trenutku Luka Brkljača, zadužen za fizičku pripremu.

Naravno, kada se cijeli događaj ovako odužio povuklo se i pitanje čartera, je li se moglo napraviti aranžman prema kojem bi Bijeli s Krka letjeli direktno za Faro, izbjegli vožnju od Rijeke do Venecije i iz Lisabona do Albufeire, ali sad je ionako iluzorno za o tome raspravljati. Prije godinu dana sve je išlo glatko, sada je zapelo već u startu, vjerojatno i kao svojevrsna najava da će ovog proljeća trebati puno strpljenja. Put do Albufeire u tom je smislu bio dobar trening.