Stipe Biuk ima tek 18 godina... Simpatičan je dječak širokog osmijeha, na prvi pogled djeluje nekako sramežljivo. Na terenu, pak, djeluje kao igrač koji je sve osim sramežljiv. Teško se sjetiti tako mladog igrača koji je u tako kratkom vremenu, pa valjda ne pretjerujemo, postao zvijezda. Debitirao je za Hajduk u kup-utakmici protiv Zagreba, bilo je 2. ožujka. Dakle, prije dva i pol mjeseca.

Danas se već o njemu priča kao o jednom od najboljih igrača Majstora s mora, koji je u 692 minute HNL-a zabio tri pogotka i ubilježio isto toliko asistencija. A na kraju je završio na Europskom prvenstvu U-21 reprezentacija s pozivnicom Igora Bišćana!

Stvarno, sjećate li se da je bilo koji mladi igrač tako strelovito uspio?

Bilo je neočekivano

Kako Stipe gleda na tu svoju gotovo nevjerojatnu priču od prve momčadi Hajduka do poziva na Europsko prvenstvo?
- Da, nekako se sve brzo dogodilo, ali se što prije na cijelu tu priču također trebalo brzo priviknuti. Nastojim previše ne razmišljati o tome, želim se kretati korak po korak. Mogu kazati da je za mene sve ovo na neki način bilo neočekivano. Uvijek sam sanjao o tome da zaigram za prvu momčad Hajduka, ali stvarno nisam očekivao da će se sve tako brzo dogoditi. A onda još, na kraju svega, dobio sam i poziv u reprezentaciju. Moje ostvarenje snova zaista je bilo ekspresno - kazao nam je u uvodu Biuk.

S kime dijeli ostvarenje svojih snova?
- S obitelji i prijateljima. Sa svojim najbližim ljudima koji su presretni kao i ja.

Što mu se u životu promijenilo u ova dva i pol mjeseca? Je li ostao isti ili je ipak brza slava utjecala na njega?
- Mislim da sam ostao isti. Pokušavam bez obzira na sve što mi se sad događa ostati onakav kakav sam bio. Tako se veselim što su moja obitelj i svi moji prijatelji ponosni na mene.

Prepoznaju li vas sada i navijači na ulici?
- Da, meni je to posve čudno, ali, eto, polako se privikavam. Traže me i dresove.... Već sam ih dosta podijelio. Ali, lista čekanja je još podugačka, ha, ha, ha... Vjerujem da ću svima ispuniti želje.

Pomoć tate

Stvara li mu ipak sve ovo što se događa oko njega nekakav pritisak?
- Pa, možda ću vas iznenaditi odgovorom, ali čak i ne. Mislim da ne... Nekako se brzo prilagođavam svemu. Nisam pod pritiskom. Gledam trening po trening, utakmicu po utakmicu, drago mi je zbog svega. Ma, čvrsto sam ja na zemlji. Jako mi puno u svemu pomaže tata. S njim jako puno pričam o nogometu, o svemu ovome što mi se dogodilo u ovom kratkom razdoblju. Otac mi daje savjete, sve on i ja prođemo.

Kritizira li ga ponekad otac?
- Pa, nađe kritika... Uvijek nakon utakmica pričamo, ukazuje mi na neke stvari. Ali, nije to ništa loše, baš je to onako pravi razgovor oca i sina. Znači mi to puno.

Kakvi su mu prvi dojmovi u reprezentaciji? Kako je reagirao kad je došao poziv u selekciju U-21 za Europsko prvenstvo?
- Bio sam jednostavno presretan. Onako, totalno pozitivno iznenađen. Prvo što sam napravio je uzimanje mobitela u ruku, odmah sam to javio tati Robertu i braći Duji i Filipu. Inače, braća su također nogometaši. Duje je vratar u Vodicama, a Filip igra u Mosoru. Filip je napadač kao i ja. Stalno zabija, najbolji je strijelac.

Nego, tko kome daje napadačke savjete, vi Filipu ili Filip vama?
- Ha, ha, ha... Jedan drugome, nadopunjujemo se savjetima. Pomažemo jedan drugome.

Koja mu je bila najbolja utakmica u Hajdukovom dresu?
- Mislim ona protiv Gorice na Poljudu. Makar, mislim da sam dobro igrao i protiv Dinama na Maksimiru.

Pitali smo mladu zvijezdu Hajduka koje bi trenere izdvojio, tko je od njih najzaslužniji za ovaj njegov uspjeh?
- Svi moji treneri su jednako zaslužni. Volio bih ipak spomenuti Antu Bašića, koji je oduvijek bio sa mnom i koji me je doveo u Hajduk iz Solina. Sad su u Solinu svi ponosni na mene...

Priliku u prvoj momčadi dao mu je Paulo Tramezzani. Kako vidi talijanskog stručnjaka na klupi Hajduka?
- Bilo mi je jako drago kad mi je pružio priliku. Bio sam i iznenađen kad sam protiv Dinama zaigrao od prve minute. I nakon toga dao mi je dosta prilika, hvala mu na tome. Nadam se da je bio zadovoljan mojim nastupima.

Bez utjecaja

Za Hajduk je sezona na kraju završila odlično, plasmanom u Europu? Mnogi će kazati ponajviše zahvaljujući Livaji i Biuku?
- Kompletna momčad je zaslužna. Ne bih nikoga izdvojio, svi smo skupa došli do Europe.

Neki su ga usporedili s Alenom Bokšićem, jednim od najboljih nogometaša Hajduka u povijesti. Koliko mu je to drago, a koliko mu stvara obvezu, nameće odgovornost?
- Naravno da mi je drago kad me uspoređuju s takvim velikim igračem. Ali, naravno, to je ogroman pritisak s druge strane, velika obveza. Nije to ništa strašno, znam da ću se morati kroz karijeru nositi s raznim stvarima, to je tako normalno. Znam da mnogi misle da nije dobro da se o meni, tako mladom igraču, tako puno govori i piše. Ali, ja sam svoj, neće na mene to utjecati. Ne plašim se toga. Ne možeš pobjeći od nekih stvari u nogometnoj karijeri, općenito u životu. Događaju se, nekom prije, nekom kasnije. Meni su se dogodile brzo, ali znat ću se s njima nositi.

Ima li Biuk nekog nogometnog uzora? Nekoga zbog koga se počeo baviti nogometom?
- Uvijek mi je najdraži igrač bio Marco Reus iz dortmundske Borussije. Kad smo već kod toga, za mene je Bundesliga najbolja liga. Sviđa mi se nogomet koji se igra u Njemačkoj.

Koliko znamo, Biuk je i bio u Njemačkoj, bio je u - Bayernu!
- Je, bio sam u Bayernu pet dana, trenirao sam u minhenskom klubu. Nakon toga sam se vratio kući. Ali, nije meni zbog toga najdraža Bundesliga, oduvijek mi je bila, po meni se tamo igra najbolji nogomet.

Koji su mu, naravno osim Hajduka, najdraži klubovi?
- Borussia iz Dortmunda i Liverpool.

Sjajan dojam

Kako je doživio izbornika U-21 reprezentacije Igora Bišćana?
- Igor Bišćan je na mene ostavio sjajan dojam. U utorak sam s njim odradio prvi trening, zaista je odličan trener. Gdje god je bio radio je super rezultate, a evo, sad smo s njim napravili povijesni uspjeh, prvi prolazak skupine na europskim prvenstvima. O našem izborniku sve najbolje.

Nada li se da će se nametnuti u mladoj reprezentaciji? Nada li se nekoj minuti u četvrtfinalu protiv Španjolske?
- Bilo bi dobro... Naravno da bih volio zaigrati u četvrtfinalu Europskog prvenstva, te dati sve od sebe da prođemo u polufinale.

Kako ga je prihvatilo društvo iz U-21 reprezentacije, kako se snašao?
- Odlično. Ekipa je stvarno dobra, od prve minute je sve super, a naravno da sam najviše u društvu s Vuškovićem...