'Bio sam umoran, nisam mogao trčati 50 metara! Opalio sam i ispalo je super'

I tako, Ante Rukavina ponovo je bio strijelac nakon gotovo pet mjeseci!

- Pet mjeseci, je li? Brojite dane. Lijepo od vas. Ja ne brojim. Zabijao sam katkad i na treningu tako da mi nije falilo golova. Premda ne mogu ništa reći protiv statistike.

Sad je skinuo pritisak?

- Ma neee... Uopće ne, vjerujte. Zato što nisam bio opterećen, ni na trenutak nisam osjećao nikakvu presiju. Niti sam zapamtio taj datum, 16. rujna, kad sam zatresao mrežu Villarrealu , iako ste me na nj stalno podsjećali...

Jesmo, marljivo smo utvrđivali gradivo!

- Možda je moja najveća mana što imam manju želju za pogotkom, veću za igrom.

Kako je, zapravo, svladao Čehe u nedjelju?

- Znao sam da će se to jednom dogoditi. Često bih razmišljao, “zašto ne šokirati golmana dok neoprezno šeće vrhom šesnaesterca, zar ga ne bi trebalo prebaciti?”. Prekjučer sam stvarno bio umoran zbog dva dana trkačkih treninga i u zgodnom času shvatio što mi je činiti. “Sad!” Upalilo je. Zamislite li koliko bih se iscrpio da sam momke iz Sigme u tih 50 metara morao driblati, pretrčavati, gombati se s jednim po jednim. Ispalo je super. Odsad u svakom natjecanju namjeravam sprašiti po jedan takav.

Igrao je špicu. U susretu sa Steauom desnoga u ofenzivnom dijelu veznog reda. Gdje mu je ugodnije?

- Čistom, klasičnom napadaču u glavi je samo gol. Jest i meni, makar volim i kreirati. Svjestan sam da bih se više morao koncentrirati na egzekuciju.

Vidi li se u prvoj momčadi, osjeća li to, ipak je najveća konkurencija za tu trojku u formaciji 4-2-3-1?

- Doveden sam da bih igrao. Da, vidim se u sastavu. Odluka je na drugima.

Nije požalio što je došao u Dinamo?

- Naravno da nisam, ne žalim ni za čim. Pogoci Györu i Villarrealu ostaju za cijeli život, spadaju u najpozitivnije točke moje karijere. Neprocjenjivo! Da mi ih je netko pretkazao lani u ovo vrijeme, ne bih vjerovao.

Tako vele i suigrači: “Ruki nas je uveo u Europu, ne brinemo, sigurno će se opet razmahati?”

- Svi pitate: “Kad će Ruki, kad će Ruki, dokad ćemo ga čekati?” Mene treba staviti da igram, što ću postići trenirajući!? Ne može se talent sakriti.