Ante Erceg (30), nekadašnje Hajdučko srce, sada je u Danskoj. Član je Bröndbyja, no na posudbi je u Esbjergu s kojim se bori za ostanak u ligi koja je nastavljena prošlog vikenda.
- Čim se vraća nogomet, to je znak da je situacija bolja i to me veseli. Sve je odmah življe, premda je u Danskoj u vrijeme najveće krize bilo gotovo sve pa normalno. Bio sam cijele vrijeme u Kopenhagenu, dok nije bilo treninga na stadionu, trenirao sam s Josipom Radoševićem, također članom Bröndbyja. Sada sam u Esbjergu ima već tri tjedna. U Danskoj nije bilo tako rigorozno kao u Splitu, radili su dućani u centru, mogla se uzeti kava za van, bilo je ljudi. A potrefilo se da je bilo i lijepo vrijeme, dok je bila korona bilo je sunčano za razliku od uobičajene kiše i hladnoće. Tako da su ljudi bili vani, u prirodi, a ja osobno to razdoblje za vrijeme korone nisam ni osjetio. Jedino što nismo trenirali s ekipom, pa sam radio s Josipom, a kasnije s Bröndbyjem dok nisam dobio poziv da dođem natrag u Esbjerg.
Neobično iskustvo
Za vas je neobična situacija biti u klubu pri dnu ljestvice (13. mjesto na tablici u ligi od 14 klubova).
- Moram reći da mi je neobično, jer sam prvi put u borbi za ostanak. Uvijek sam bio među prvih četiri-pet ekipa, i u Splitu, poslije u Turskoj, Hajduku, Bröndbyju, stalno sam se borio za vrh, pa mi je čudno. Atmosfera je drukčija nego kada se boriš za vrh, osjeti se nervoza i blokada kod igrača. Osim toga, nisam niti znao kada sam dolazio da se smanjuje broj klubova u ligi sa 14 na 12. Trenutačno smo na 13. poziciji, a dva kluba direktno ispadaju, dok 11. i 12. igraju utakmicu za ostanak i to nakon što se odigra play-out. Moramo uhvatiti 12. mjesto kako bismo izbjegli ispadanje.
I kako vam je u Esbjergu?
- Mislio sam da će biti drukčije, jer je Esbjerg prošle sezone bio treći, čak ispred Bröndbyja. A što se tiče gola, nisam zabio, a vjerojatno ni neću, jer igram praktički beka, iako sam zapravo lijevo krilo. Igramo jako defenzivno, branimo se cijelu utakmicu jer smo u borbi za ostanak i drukčiji je pristup. Trener nam je Lars Olsen, koji je bio kapetan danske reprezentacije kada su bili prvaci Europe 1992. godine.
S Bröndbyjem imate ugovor do ljeta 2022. godine, kakva su predviđanja oko statusa nakon završetka ove sezone?
- Vraćam se u Bröndby na pripreme, a zbog situacije s koronom ne zna se do kada će trajati prijelazni rok. Volio bih ići na drugu posudbu, da idem negdje u toplije krajeve, jer ovdje mi ne odgovara što se tiče nogometa. Igra se puno na snagu, 80 posto ekipa se bazira na prekidima, izvođenja auta, igre nema puno, pogotovo kada dođu zimski uvjeti. Teško je uspostaviti nekakvu igru.
Kada spominjemo već toplije krajeve i prijelazni rok, vaše ime često iskrsne u medijima među potencijalnim povratnicima u Hajduk.
- Otvoren sam za sve, no vidim da je dolje nova struktura ljudi, tako da ne znam što oni žele. Ovisno o terminima prijelaznoga roka, gledat ću da odem na neku drugu posudbu. Volio bih igrati negdje gdje ću uživati, jer ovdje ne uživam u nogometu. A umjetne trave mi je preko glave, još dok sam bio u Splitu sam imao problema s njom, a ovdje je stalno kišovito, pa treniramo na njoj.
Čujete li se s nekim iz Hajduka od bivših suigrača i koliko stignete pratiti Bijele?
- Naravno da pratim sve utakmice, a čujem se s Juranovićem, s kojim sam igrao, te još nekima koji su bili dolje u moje vrijeme poput Pešića, Ćosića, Kvesića, s kojima sam se najviše družio.
Sigurno do 35. godine
Tridesetu ste prošli, ugovor je još na dvije godine, a do kada mislite igrati?
- Moram reći da se osjećam dobro i spremno, jer se u Danskoj radi na fizičkoj spremi. Do kada ću igrati, ne znam, kada promislim sigurno do 35. godine. Dosadila mi je kiša ovdje, volio bih igrati na Mediteranu. Ali vidjet ćemo što će biti sve skupa nakon korone, nitko ne razmišlja o transferima sada, nego samo kako preživjeti, jer je situacija teška.