BIVŠI REPREZENTATIVAC I LEGENDA HAJDUKA O SVEMU ŠTO SE DOGAĐA NA POLJUDU 'Ljudi koji vode Hajduk moraju donijeti novac, a ne trošiti ga...'

Nekadašnji napadač Hajduka Ivica Mornar (44) bio je dio momčadi Bijelih koja je igrala Ligu prvaka one legendarne sezone kada su u četvrtfinalu ispali od kasnijega osvajača Ajaxa, a bio je hrvatski reprezentativac te internacionalac koji je, između ostaloga, igrao u četiri od pet liga Petice (Eintracht, Sevilla, Portsmouth, Rennes), a nogometna je ikona u Belgiji, gdje je uspješno nastupao za Standard i Anderlecht. Mornar kao svaki bivši stanovnik Poljuda prati što se događa u Hajduku, o kojemu smo najviše razgovarali, a dotaknuli smo se i drugih tema.

Ne govorimo istinu

Kako kao bivši igrač doživljavate Hajduk danas?

- Svi nešto govore o strukturnim promjenama i strategijama, ovome ili onome. Hajdukova je škola uvijek bila prepoznatljiva, izbacivala je igrače. Međutim, mi imamo jedan problem - ono što govorimo i što radimo ne podudara se. Već se godinama želimo bazirati na svojoj školi, tradiciji, stvaranju igrača... Nekada misliš da će proći ovih pet, a prođu druga trojica. Za stvaranje momčadi jedini su principi bili naša baza i naša škola. Nekada se u zlatna vremena dovodilo Baku Sliškovića, još je ranije doveden Dragan Holcer i trener Nenković. Uvijek se doveo netko pravi, a baza je bila tvoja. To uvijek govorimo, a ne radimo. Ne bih želio da ispadne da ne volim strance; moram ih cijeniti i respektirati kada sam i sâm bio stranac 12-13 godina. Naša je baza naša strategija koje se manje-više nikad nismo držali. Ne govorimo istinu, a s druge se strane razbacujemo izjavama tipa “bit ćemo prvi”. Budimo skromni i ponizni, vratimo se svojim korijenima, stvaranju igrača i strpljivosti da bi nam to dalo rezultata.

Foto: Bozidar Vukicevic / CROPIX

Može li Hajduk na proljeće do Europe?

- Reći da može ili ne može nema mi smisla. Sada je Hajduk stavio sve mlade igrače jer više nemaš izbora. Tako i treba, to je to o čemu govorimo: stvaranje igre i momčadi, prepoznatljivosti dalmatinskoga stila, prkosa i ponosa da bi možda sljedeću godinu, a možda za dvije ili tri godine, napravili i rezultat te izbacili neke igrače. Govoriti o pojedincima je nezahvalno, ali ovo što sam sad rekao jedini je put.

Besmislena smjena

Odlazak trenera Zorana Vulića bio je dosta ružan, kako ste ga doživjeli?

- To je sprdačina za mene. Zašto? Zoran Vulić, moj bivši suigrač, trener i trener u reprezentaciji, edukator je, nogometni znalac, idealan za mlade. Da ga smijeniš nakon dva mjeseca, to je bezveze. Nisam tip za prepucavanja i prozivanja, reći ću ako ima nešto dobro, a u suprotnom radije neću govoriti o tome. Ako si doveo Zorana Vulića i s njim ima nekih problema, onda ga pozoveš i to s njim riješiš u četiri oka. On je stvaratelj, ima znanja, po meni, ima sve. To mi je sve skupa ispalo kao paravan. Ne govorim ništa drugo; znali su tko je Zoran Vulić, njegove predispozicije, kvalifikacije, kvalitete, znanje i stručnost. Ako si ga doveo dugoročno, a smijenio ga nakon dva mjeseca, onda se to čini kao nekakva igra u mojim očima.

Kako vidite novoga trenera Sinišu Oreščanina, koji ga je naslijedio? Je li on kapacitet za Hajduk?

- Čovjeka ne poznajem, da govorim je li kapacitet ili ne ili da ga blatim - neću. Nemam razloga za to. Ima milijun naših trenera koji su imali ime, nisu imali nikakvoga iskustva, a dobili su šansu. Tako je dobio i Oreščanin. Glupo je sad što se govori da on nema iskustva. To je istina, ali on je doveden, dugo je bio u omladinskom pogonu, poznaje ove igrače, stavlja mlade i nema se tu što dalje posebno reći. Vrijeme će pokazati za svakoga. On sad nema izbora nego ići s mladim igračima iz B-ekipe koje poznaje u mali prst, da ih forsira i trenira. I on se uz njih uči. Što god mi mislili, Hajduk je krajnja stepenica, bez obzira na trenutno loše rezultate. A učili su se svi na Hajduku, zašto on ne bi dobio istu takvu šansu?

CROPIX

Zna se kako se radi

Kakvo je vaše mišljenje o nadzornicima? Ne mislimo na ove nove, nego prethodnike.

- Svatko ima svoje mišljenje o Hajduku. Što znači biti nadzornik? Pokažite mi te momke i model nadzornika. Ljudi dođu u odijelima i slikaju se. Ne kažem ništa, dapače, mislim da ovi koji su sada došli i oni koji su bili imaju plemenite i dobre namjere. Međutim, bez novaca dolaziti, to je teško. Predsjednik bi trebao biti taj koji donosi novac i bira svoj tim i odgovara. Preuzmite odgovornost. Ako tražite da se drugi pridržavaju nekih stvari i snose odgovornost, onda to vrijedi i za vas.

Mnogi ne žele govoriti o nadzornicima, kao da se boje, a vi ste rekli svoje mišljenje.

- Ne razumijem, čega bih se trebao bojati? Predsjednik je taj koji bi trebao donositi odluke, ove ili one, i za njih odgovarati. Po meni je to princip. Zna se kako stvari funkcioniraju u nogometu, zna se kako to rade Barcelona, ili Real Madrid. Ako hoćeš biti predsjednik Reala, ne smiješ biti kažnjavan, 10-15 godina moraš biti član kluba, deset ili 20 posto budžeta kluba moraš položiti na račun. Biraš svoj tim, sportskog direktora, pojačanja koja ćeš uzeti i članovi kluba biraju među kandidatima koji se prijave. I imaš mandat na četiri godine. Imamo raznih izbora, lokalne, za vladu, svugdje se bira na četiri godine. Ovako nema odgovornosti. Koja je odgovornost nadzornika, što oni nadziru? Rad koga, čega, odluke predsjednika...? Treba donijeti novac, to je ono što bi se, po meni, trebalo mijenjati. Ovako dođe predsjednik sa svojim kvalifikacijama, nakon nekog vremena kaže da je radio u najboljoj vjeri i to je to. Gdje je tu odgovornost? U Hajduku ideš ća i još dobiješ otpremninu. To mi se ne sviđa.

Tko vam se sviđa od mladih igrača koji su sada u Hajduku?

- Teško mi je izdvajati pojedinačno, sviđaju mi se svi, to je čitava plejada. Sada imaju lijepu šansu da se dokazuju, da budu klapa, imaju pozitivnu energiju, trenera koji je isto mlad. Pred njima je sve, a lišeni su imperativa rezultata. A Hajduk je uvijek imao velik imperativ, trebalo je igrati dobro i pobjeđivati.

‘Zamalo ga prodali’

Kakvo je vaše mišljenje o skupim strancima kojih je bilo posljednje vrijeme u Hajduku, a nisu baš svi bili na razini?

- Svugdje gdje stranac dođe, on bude plaćen. Ljudi iz prijašnjih uprava dovodili su ih misleći da imaju viziju, na kraju se to pokazalo pogrešnim. Hajduk ne može plaćati igrače milijardu, a dođe se do milijarde ako ih plaćaš preko sto tisuća eura. A kada nemaš rezultat, kako ćeš financirati klub? Prodajom? Ne može se reći “zamalo smo ga prodali”. Nema svake godine garantirane prodaje. Ako je stranac dobar, onda podržavam, tako to gledam. Pokazalo se da su neki koji su došli, poput Kouassija ili Ohandze, za kojega se svašta govorilo zbog ozljeda, bili odlični, a neki su bili totalni promašaji. Stranac koji dođe i dobro igra, on je plus, a ako nije tako, mora ići. To je uvijek bio zakon tržišta. Ako imaš pet centarfora, među njima svoja dva mlada, onda nećeš gomilati momčad strancima.

Bivši predsjednik Ivan Kos i sportski direktor Mario Branco govore da su radili dobro. Kako ste ih vi doživjeli?

- Svi su subjektivni prema svom radu, ne vjerujem da su došli u Hajduk da ga upropaste. Došli su napraviti dobro. Ali kada smijeniš jednoga Damira Burića, kojega sam malo poznavao, više sam ga pratio, a čovjek je par excellence, a dovedeš Pušnika... Na kraju se sve razbucalo. Koji mi je daljnji komentar? Buriću prodaš neke igrače jer si morao, a ne cijeniš njegov rad, a trebao si ga valorizirati, i onda još dovedeš Pušnika, kojega neću komentirati. On je stavljao šal, ovo i ono, ali ne možeš biti autoritet igračima ako nemaš znanje.

Čime se vi bavite nakon karijere? Niste trener, skaut, niste u nogometu.

- Jednom sam bio tu blizu, jako kratko na poziciji sportskog direktora, a nakon toga sam se ohladio. Nemam takvih ambicija, ne želim biti trener, menadžer ili nešto u Hajduku. Hajduk ne volim ni manje ni više od drugih, niti govorim da sam veliki hajdukovac. Ja sam hajdukovac od metar i 88, haha...

Volim Vatrene

Znači, ne vidite se u nogometu ili, jednog dana, u Hajduku?

- Ne vidim se ni na kakvim funkcijama, ali naravno da pratim Hajduk. On je svima nama ljubav, žao ti je da je u ovoj poziciji i želiš da ispliva i da se vrati na one slavne dane, da igra dobro, bude atraktivan.

Sportski ste direktor bili vrlo kratko 2009. godine.

- Trajalo je 10-15 dana. Zvali su me predsjednik Svaguša, Kerum i Šurjak da dođem. Došao sam, dogovorili smo se u pet minuta, a ja sam rekao da ako ne bude tako, otići ću. Tako sam i otišao, ne zamjerajući nikome ništa, ja sam takav.

Biste li voljeli vidjeti reprezentaciju na Poljudu?

- A tko ih ne bi volio vidjeti u Dalmaciji? Normalno da bih volio. To je naša Hrvatska, jedna i jedina reprezentacija. Ja je volim, igrao sam za nju, znači mi sve uz Hajduk.