Amer Gojak, bosanskohercegovački reprezentativac, posljednji se pridružio treninzima Dinama, a morao je odraditi 14-dnevnu karantenu nakon povratka iz Sarajeva. Gojak je vrlo važan igrač Modrih, čovjek koji je donio mnogo radosti zagrebačkom klubu, a očekuje se da će ih i dalje donositi.
Svojim pogotkom plasirali ste Dinamo u Ligu prvaka, protiv Anderlechta ste trasirali put u europsko proljeće, zabili ste Spartaku kad se sve odlučivalo... Bili ste među igračima odluke na nekoliko važnih derbija (Hajduk, Rijeka), vaš pogodak je Dinamu protiv Rijeke donio Superkup, prošle sezone ste pogotkom u Koprivnici protiv Belupa riješili prvenstvo šest kola prije kraja... Uz vas se vežu veliki uspjesi Dinama. Koji vam je najdraži pogodak od svih, vjerujete li da ćete opet biti “matchwiner” u utakmicama koje dolaze?
- Tako je ispalo... Mogu se pohvaliti s nekoliko pogodaka koji su bili od iznimne važnost za Dinamo i nemam što drugo nego biti ponosan na njih. I teško mi je izdvojiti neki, ali svakako pamtim onaj u Bruxellesu koji je prelomio utakmicu protiv Anderlechta i trasirao put u europsko proljeće. Potom onaj petom Spartaku koji je srušio taj mit o proljeću. Jako mi je drag gol Rosenborgu jer znam koliko je donio veselja našim navijačima i koristi klubu i igračima. Pa Superkup, asistencija Soudaniju na Poljudu u sudačkoj nadoknadi… Jednom kada završim karijeru, znam da ću se moći pohvaliti s onime što sam napravio u dresu Dinama. I ponosan sam na to. A do tada - idemo jako!
Vi ste se posljednji pojavili na treninzima... Kako je bilo u očekivanju početka, kako ste izdržali samoizolaciju?
- Jako teško. Nisam osoba koja je naviknuta biti ograničena prostorom i vremenom pa mi je ovaj boravak od dva tjedna zaista teško pao. Odmah po povratku u Zagreb su mi iz kluba dostavili kućni bicikl i još neke stvari pa sam stan pretvorio u mini teretanu te na taj način upotpunio vrijeme.
Rizik uvijek postoji
Kako je bilo u Sarajevu, čime ste se bavili, jeste li uspjeli što trenirati?
- Slično kao i u Zagrebu. Uvedene su posebne mjere pa smo većinu vremena provodili u kući te na taj način čuvali sebe i svoju obitelj od virusa. Kada je to situacija dopuštala, otišao sam malo izvan Sarajeva na brda te tamo održavao kondiciju programom koji smo dobili od kluba. Ipak, lakše je kada ste okruženi dragim ljudima.
Izgleda da HNL ipak kreće... Jeste li sretni zbog toga?
- Mislim da nam je ta vijest svima donijela olakšanje. I igračima, trenerima, ljudima iz kluba te navijačima. Pogotovo nama kojima je lopta centar svijeta… Najgora je bila ta neizvjesnost. Svi su nudili neke datume, a zapravo nitko pojma nema kada će početi. U utorak sam prvi put čuo za mogućnost da krenemo početkom šestog mjeseca, ali dok nije postalo službeno nisam se htio zanositi time. Svakako da će biti čudno igrati bez navijača, jer nogomet se igra zbog gledatelja. I kada na Maksimiru bude manje ljudi, ipak je neka buka i osjećaš se kao nogometaš. No, ako moramo birati između zdravlja i zadovoljstva igranja pred publikom, uvijek treba izabrati zdravlje.
Najčudnije će ipak biti pridržavati se svih tih mjera, zar ne? Plašite li se da se neki nogometaš iz HNL-a zarazi, pa da se opet sve prekine?
- Taj rizik uvijek postoji, kao što postoji mogućnost da ste se jutros zarazili u dućanu, ljekarni, benzinskoj pumpi… No, to je nešto s čime moramo živjeti. Vjerujem da smo svi mi skupa odgovorni ljudi i da ćemo učiniti sve kako bismo zaštitili sebe i druge.
I vama je, kao i svima ostalima, pala cijena na Transfermarktu. Plaši li vas sve to, hoće li se nogomet moći oporaviti?
- Nogomet je odavno prerastao sportske okvire i postao biznis u kojem se vrti gomila novca. I ako su sve gospodarske grane pretrpjele udar zbog epidemije, logično je da ostavi posljedice i na nogomet. Samo treba vremena i brzo će sve doći na svoje mjesto, siguran sam u to.
Otišao je trener Bjelica, žalite li zbog toga, u kakvoj vam je ostao uspomeni?
- Bjelica je jedan od rijetkih trenera koji mi je u potpunosti vjerovao i otvorio mi put. I zato ne mogu zaboraviti zajedničke trenutke. Imali smo uspona i padova, ali i ovim putem mu od srca zahvaljujem na svemu. Odluku o odlasku ne bih htio komentirati jer nisam upućen u sve detalje.
Uvijek institucija
Što očekujete od novog trenera Igora Jovićevića, koliko ga poznajete?
- Svi mi pričaju o toj silnoj energiji koju ima i koju ulaže u treninge i utakmice. I jedva čekam da to vidim na djelu. O Jovićeviću najbolje govore njegovi rezultati koje je napravio su juniorskom momčadi i kamo sreće da ih nastavi na seniorskoj razini.
Hoće li Dinamo u sljedećem razdoblju moći biti onako dobar kakav je bio za vrijeme Nenada Bjelice?
- Dinamo će uvijek biti institucija. I bez Bjelice, Gojaka, Olma, More, Brune, Akija… Svi smo mi prolaznici koji u datom trenutku dajemo sve od sebe za Dinamo. Ja mislim da je koncentracija kvalitete ostala a s nekom novom energijom možemo ponoviti ove rezultate, možda ih čak nadmašiti. Treba vjerovati u sebe. Poručio bih našim navijačima da se čuvaju dok sve ovo ne prođe. Žao mi je svih onih Zagrepčana koji su osjetili posljedice potresa. I meni se srce stegnulo kada sam vidio što je potres napravio gradu koji je moj drugi dom. A kada sve prođe, onda svi na Maksimir po Ligu prvaka! Malo sreće i veselja nakon svega ovoga - zaključio je Gojak.