U to su ime doveli i klupsku legendu, Edina Mujčina, kao simbol tamo nekih drugih, ljepših vremena. Simbol koji je danas, kako kaže, žalostan jer je nestao žar pred velikim utakmicama.
- Pa gdje je sve to nestalo? Tužan sam - otkrio je duševno stanje Mujčin kojeg su u Maksimiru “priveli” da animira publiku. A kada ti treba animator da bi došao na finale Kupa... izgleda da je nogomet u banani većoj od bivšeg premijera. No, ni Mujčin ni itko drugo ne može uvjeriti, kako se to voli reći, državnu dalekovidnicu, da prenosi utakmicu.
Očito je finale Kupa suvišno za taštine koje stanuju u konglomeratu na Prisavlju..
- Ako uđemo u utakmicu kako znamo, kontroliramo ritam i kroz igru dolazimo do realizacije - bit će dobro. Kvaliteta je na našoj strani. Uostalom, za to je dovoljno pogledati ljestvicu - završio je Čačić i dodao onu staru da je u nogometu sve moguće.
Da, taj je klišej ujedno i alibi treneru za “zlu ne trebalo”. Ali čini se kako je u našem nogometu sve moguće, osim napuniti tribine na finalu Kupa... Ili će nas Zagrepčani razuvjeriti?
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....