Najvažnije pitanje u idućih šest mjeseci u hrvatskoj politici bit će - hoće li na lokalnim izborima 2021. u Zagrebu pobijediti Milan Bandić ili Tomislav Tomašević. Bandiću nije lako. Neslavno je propao njegov plan o zagrebačkom Manhattanu na kojem bi stajao velebni poslovno-stambeni kompleks, odmah uz rijeku Savu. A propao je, kako otkrivaju mediji, uslijed dubioza u prostornom planiranju, i evidentno za Grad štetnih odnosa s investitorom u javno-privatnom partnerstvu. Javnost se zgraža nad megalomanskim ruglom od sljemenske žičare, a zbog sumnjivih financijskih aranžmana i golemog rasta troškova projekta, ne treba se iznenaditi ako Uskok i Državno odvjetništvo pokucaju na vrata gradonačelnikova ureda.
On na to odlučuje benzinom gasiti vatru pa za iduću godinu planira prodaju zemljišta velikih kompleksa bivših proizvodnih pogona Gredelja, Paromlina i Zagrepčanke, a još je sumnjiviji njegov plan rješavanja zapuštenih Badelovih pogona, derutnih i nikakvih, ali smještenih u ekskluzivnoj zoni Kvaternikova trga. Sada se odlučio postaviti kao kvazibranitelj poduzetničkih sloboda pa na središnjem gradskom trgu otvara nekakve adventske kućice, unatoč upozorenjima iz MUP-a kako to nije dozvoljeno zbog opasnosti od širenja korone.
Usto, iz izbora u izbore, smanjuje se broj Bandićevih birača. U gradonačelničkoj utrci ih je 2013. bilo 170.000, da bi 2017. njihov broj pao na 147 tisuća. Na prošlogodišnjim izborima za Europski parlament dobio je tek 1,9 posto i gledao u leđa čak i Pupovčevom SDSS-u, a pravi potop doživio je na srpanjskim parlamentarnim izborima, kada su on i njegovi stranački sljedbenici u sve četiri zagrebačke jedinice inkasirali neznatno preko jedan posto glasova podrške. Tada je ostao i bez svojih žetončića, kojima je prethodnih godina, ucjenjivao Vladu Andreja Plenkovića.
Milan Bandić možda još nije politički mrtvac, ali izgleda kako je njegova karijera ušla u terminalnu fazu. Međutim, uvijek postoji kvaka 22. Ili, jednostavnije, nešto što utopljenicima može pomoći da se spase. U Bandićevom slučaju, slamka spasa je njegova bivša stranka - Socijaldemokratska partija Hrvatske. SDP. Koja je i sama u tek nešto boljoj situaciji nego njezin nekadašnji drug, koji dva desetljeća vlada u Zagrebu. Stvar je, zapravo, potpuno jednostavna: SDP ni u naznakama nema kandidata ili kandidatkinju, koji mogu zaprijetiti Milanu Bandiću, a kamoli ga pobijediti. U stvari, nikada ga nisu ni imali otkako ih je napustio prije jednog desetljeća: 2013. je žrtvovan Rajko Ostojić, a 2017. morali su podržati Anku Mrak-Taritaš jer nisu imali nikoga tko bi na gradonačelničkim izborima ugrabio makar deset posto.
Nemaju ga ni danas, niti će ga imati u svibnju iduće godine. To sasvim sigurno nije Gordan Maras, koji, ako stvarno sebe vidi kao gradonačelnika, ima psihološki problem s doživljajem realnosti. Jedini tko može pobijediti, čak i ovakvog Bandića, jest Tomislav Tomašević, čelnik Možemo!, i saborski zastupnik. I to ne zbog ankete čiji rezultati kolaju u medijima, prema kojima bi za Tomaševića glasalo 27 posto zagrebačkih birača, a Bandića, otprilike dvostruko manje. To nije realno, jer Bandić je ipak bolji nego što predviđaju telefonski anketari.
Tomašević ima dvije prednosti. Prvo, izgledno je da u metropoli postoji kritična masa, kojoj se navrh glave popela dvadesetogodišnja vladavina Milana Banića, i drugo, čelnik Možemo! je relativno novo lice u politici, i nije se kompromitirao. Ali, teško će uspjeti ako će mu iz SDP-a podmetati nogu, odugovlačenjem dogovora o zajedničkom kandidatu za gradonačelnika.