StoryEditor
Lovro Majer i Arijan Ademi
 RONALD GORSIC/CROPIX
Piše Robert Matteoni

Dinamovac je pravi pokazatelj kako se devalvira talent kod nas! Takvi igrači ispadaju višak i luksuz...

Nije Luka Modrić postao to što jest zato jer puno trči i bori se. On je zadržao svoj tehnički forte
Piše: Robert MatteoniObjavljeno: 02. kolovoz 2020. 22:07

Koliko god iritira svojim ispadima i jeftinim populističkim prozivanjima sudaca, sportski direktor Osijeka Alen Petrović iskazuje zanimljive razine u provedbi selekcije. Pri tom treba imati na umu da je u pitanju bivši nogometaš, zavidne karijere (Osijek, Dinamo, Portugal, Njemačka) i svakako važnog potencijala iskustva u procjeni igračkih vrijednosti.
 

Vrhunsko poslovanje

Petrović je već bio direktor u Osijeku od 2005. do 2009.godine, ali to je druga era nogometa, pogotovo za relacije današnjeg Osijeka. U drugom mandatu, koji se događa u najboljem financijskom trenutku u povijesti kluba, Petrović lakše može prezentirati sposobnost da “izmisli” kvalitetne mlade igrače koji će u budućnosti postati profitabilan proizvod za tržište, kao i da angažira kvalitetne afirmiranije aktere za trenutni rast momčadi. Barem do sad Petrović nam je potvrdio dojam da razumije kako nema napretka niti za jednog mladog igrača ako ne igra pokraj kvalitetnih iskusnijih suigrača. Mladi igrači su nejaki izdržati terete borbe za rezultat i pritisak da budu odmah ono što se od njih velikim najavama očekuje.

Osijek, kako se brzo može uočiti, uspijeva podignuti razinu kvalitete iz sezone u sezonu, ali istovremeno promovirati mlade igrače koji ulaze u slijed događanja koji ih trebaju odvesti do afirmacije i transfera. Žaper ili nedavno prodani Šutalo, ili sada promicani Beljo, primjeri su takvog pristupa. Dakako da će onaj koji stalno nešto ima za predbacivati nekom u nogometu uvijek pronaći neki potez koji bi negirao nečiju sposobnost. Pa se onda jedan-dva igračka promašaja ili neuspjeha zlurado nameću kao pokazatelj neuspješnosti kontra, recimo, desetaka uspješnih otkrića. I protiv jasnog uspona vrijednosti kroz vrijeme, što se u natjecateljskom jačanju Osijeka jasno prepoznaje...

Kada nekome nisu jasne te relacije vrednovanja, procjene uspješnosti, onda se mogu uzeti i određene brojke. One ukazuju da je Osijek u aktualnoj politici sportskog sektora uložio kroz četiri mercata oko 4,5 milijuna eura. Istodobno je u blagajnu kluba sletjelo više od 17 milijuna eura! Istina je da je to vrhunski posao, kao što je dijelom i pojašnjenje zašto Osijek još nije natjecateljski iskoračio. Pisao sam prije par tjedana, upravo je senzacionalno da Osijek uspijeva slagati takvu natjecateljsku priču, zaraditi novac i istodobno graditi stadion i kamp...

Alen Petrović je, u koloritu svakojakih mu izjava, folklornih, koleričnih, ironičnih ali i lucidnih, objelodanio želju da Osijek dovede Lovru Majera. Moje je skromno mišljenje, temeljeno i na vizuri više Osijekovih utakmica uživo, da baš taj profil igrača nedostaje Osijeku. I oko toga sam više puta razvio i jednu opću priču HNL-a. Naime, Lovro Majer je plemeniti igrač, desetka u najdubljem smislu tog nogometnog pojma. Momak koji zna igrati, ali ne razlikuje ga to od drugih koji također znaju, ali nisu toliko istaknuti zbog toga. Majer je nepredvidljiv, ima rješenja koja drugi nemaju, vidi razvoj igre ranije od drugih. Majer je predstavnik one kaste igrača koji su bili izvorni hrvatski proizvod i sinonim nogometnog poimanja, odnosno razigranosti. To je naš nogomet razlikovalo u odnosu na galopirajuće konjice Nijemaca, Engleza, Francuza, Talijana i sličnih doktrina fizičkog nogometa. Kad se Hrvatska nastoji u tome nadmetati s drugima, ona ne prolazi, jer nikad joj to neće biti forte. Ali kad ima temeljno dobru fizičku komponentu, onda ona razlike čini upravo s tim igračima koji imaju poseban smisao za igru.

Ono što je nekoć bilo uzus, danas je kod nas raritet. Igrači kao Majer ispadaju višak i luksuz, jer su treneri zabrazdili u ideju fizikalija, brzine, agresije. I većinom igraju isti nogomet, preskakanje igre, što brže do završnice. OK, neki su postulati nametnuti potrebom da se prilagodite ritmovima, ali ako odstupite od biti nogometa, a to je igra-nadigravanje, onda stvari mogu otići u druge doživljaje. Bez “igre” nogomet je neki drugi sport sa loptom i 11 protiv 11...
Možda se još ne primijeti, ali Hrvatska oskudijeva Majerima. I tako se gubi onaj štih utakmice koji će kod ljudi izazvati najviše emocija. Nije Luka Modrić postao to što jest zato jer puno trči i bori se. On je postao veliki Modrić zato jer je uz pristojnu dozu te fizičke komponente zadržao svoj tehnički forte, vic u igri i lucidnost. Da nije tako, svi bi “macani” oko njega dominirali jer su fizički jači i moćni, brzi i agresivniji.
 

Osijek može biti taj

Majer je i pokazatelj kako se devalvira talent kod nas. U dvije sezone u Lokomotivi, zahvaljujući Tomislavu Ivkoviću, iskoračio je i odigrao 62 prvoligaške utakmice, dominantno, s 18 pogodaka, 16 asistencija, igrajući prosječno 76 minuta. Onda ga je usisala Dinamova nadmoć na tržištu, 2,5 milijuna eura za Lokomotivu, a Majer igra sve manje. Na stranu ozljeda i priča kako je mogao ojačati kroz treninge sa jačim igračima, to su sve mitovi. Nigdje igrač ne jača nego u igri, odnosno kontinuitetu igre. Majer je u istom roku, dvije godine, sada kao afirmiran igrač, odigrao tek 37 partija (3 gola, 7 asistencija), ali prosječno samo 56 minuta. Dakle, nazadovao je.

Kao takav nije spreman za inozemstvo, pogotovo ne za neke fizički prezahtjevne lige tipa Championship. S 22 godine treba mu sredina koja će ga trebati, vrednovati njegov talent, paziti i rasti s njim. Osijek može biti takva priča. Ono što je ključno, Majer ne smije pogriješiti u izboru, jer još jedna odgoda susreta talenta s etabliranjem znači i ostanak u prosječnosti. Kao i svakog kojeg politika gomilanja igrača, ma kako lukrativna, primora da se zadovolji marginom.

Linker
16. kolovoz 2020 23:35