Rasmus Lauritsen iznimno je simpatičan i razgovorljiv mladić. Gotovo da ne skida osmijeh s lica. Jučer smo s danskim stoperom, koji se nevjerojatno brzo uklopio u Dinamovu momčad, razgovarali ispod južne tribine maksimirskog stadiona, prije jutarnjeg treninga.
- Jako je dobar osjećaj kad se nakon četiri kola Europske lige nalazimo na prvom mjestu ljestvice, bez primljenog pogotka. Ipak, najvažnije je da sad zadržimo fokus, jer se još nismo kvalificirali za nastavak natjecanja na proljeće. Nadam se da će nam sljedeća utakmica protiv Feyenoorda biti dovoljna da se plasiramo dalje, ali pričekajmo - kazao nam je u uvodu Lauritsen.

Velika stepenica

Kad je već spomenuo Feyenoord, zanimalo nas je kakvu utakmicu očekuje u Rotterdamu.
- Feyenoord je jako dobra momčad, igrali smo s njima, mogli smo se sami u to uvjeriti. Znam da će to biti jako teška utakmica za nas, ako kao i do sada budemo defenzivno biti tako dobri, vjerujem da se možemo vratiti s dobrim rezultatom, te tako osigurati nastavak natjecanja u Europskoj ligi.

Priča nam kako je zadovoljan svojim prezentacijama u plavom dresu, svojom prilagodbom...
- Mislim da sam odigrao dosta solidnih utakmica, ali, naravno, držim da mogu igrati bolje. Ali krucijalno je kako igra momčad. Posebno dobro funkcioniramo u Europskoj ligi, baš je užitak igrati. Znao sam da je Dinamo iznimno kvalitetan klub, da u momčadi ima ogroman broj talentiranih igrača, na svim pozicijama. Sad sam se u to i uvjerio. Znam i kakva su očekivanja od Dinama, navijači od nas očekuju pobjede, uspjehe. Za mene je dolazak u Dinamo velika stepenica prema gore.
Kako se sporazumijevate s najboljim hrvatskim vratarom Dominikom Livakovićem, koji obranom zapovijeda na hrvatskom jeziku?
- Naučio sam nekoliko riječi hrvatskoga kad se radi o nogometu, tako da razumijem što kaže Dominik, a sad će biti sve bolje i bolje. Idem na tečaj hrvatskog jezika četiri puta tjedno, nadam se da ću brzo pohvatati riječi. Makar moram kazati da je hrvatski jezik dosta težak. Međutim, najvažnije mi je sad da startam s razumijevanjem onoga što mi se kaže. Onda će biti lakše i razgovarati.

Djevojka studira

U Danskoj je igrao u Midtjyllandu, Skiveu i Vejleu, u Dinamo je stigao iz švedskog Norrköpinga. Kakva je razlika između skandinavskog i hrvatskog nogometa?
- U intenzitetu! Ovdje su utakmice vrlo zahtjevne, a ja to volim. Također, u Hrvatskoj ligi ima iznimno mnogo tehnički kvalitetnih igrača, to sam vidio u svim ovim utakmicama u kojima sam igrao. Igra se uistinu vrlo kvalitetan nogomet. Također, jasna je razlika kad se radi o pobjedama i porazima, odmah sam shvatio. Kad se radi o Dinamu, naravno. Ako se u nekoj utakmici ne pobijedi, odmah je veliki pritisak. Ovdje vlada velika nogometna strast, a ja to volim!
Sviđa mu se u Zagrebu, veli da je grad divan, ali da ga još nije uspio upoznati zbog ove situacije s koronavirusom.
- Živimo taj, da tako kažem, korona-život. Vjerujem da će kad sve prođe biti više vremena za upoznavanje grada. Ali ono što sam dosad vidio, sviđa mi se. Volim ovakav životni stil koji se ovdje živi, ljudi su vrlo topli, ljubazni. Baš mi se sviđa...

U Zagrebu trenutačno živi sam...
- Djevojka mi je bila na početku, ali sad se vratila kući studirati. Dolazit će povremeno. A za stalno će doći kad završi studij.
Kad smo ga pitali tko ga je preporučio Dinamu, ispričao nam je jednu vrlo zanimljivu priču.
- Znate da ja imam obitelj u Zagrebu?
Naravno da ne znamo, malo smo ga čudno pogledali kad nam je to rekao.
- Ujak moga oca oženio je Hrvaticu. Tako da jedan dio moje obitelji živi u Zagrebu. S njima sam bio uvijek u kontaktu, tako da sam vrlo dobro znao gdje dolazim, kakav je grad Zagreb, kakva je Hrvatska, kakvi su ljudi... Kad se pak radi o Dinamu, o njemu se jako dobro zna u Skandinaviji, svi znaju kako je to dobar klub. Naravno, moja obitelj u Zagrebu mi pomaže, naročito oko jezika.
Po posljednjim svjetskim istraživanjima sreće, najsretnija država na svijetu je Finska. Odmah poslije Finske nalaze se Norveška, Danska, Island i Švicarska. Hrvatska je tek na 82. mjestu kad se radi o sreći ljudi. Misli li stvarno da će se brzo moći priviknuti na život ovdje, dolazi iz “zemlje sreće” u zemlju koja baš i nije presretna?

Brat blizanac

- Ha-ha-ha... Vjerujem da ću ovdje živjeti sretno. Za mene je dolazak u Hrvatsku, u Zagreb, u Dinamo, bio izazov, ali želim upoznavati nove sredine, kulture, ljude... Kažem, baš mi se ovdje sviđa, sve mi odgovara. Napravio sam sjajan potez.
S obzirom na to da tako dobro igrate u Dinamu, znate li prati li vas netko iz Danskog nogometnog saveza, možda biste se mogli plasirati u reprezentaciju Danske?
- Zaista ne znam, a nemam niti broj danskog izbornika. Međutim, ako budem igrao dobro, sve više napredovao, možda će me netko zamijetiti. Igram u odličnom klubu koji jedini u Europi nije primio pogodak u natjecanju po skupinama, dobro mi ide... Ali velim, ne znam zaista prati li me netko iz Danske. Tko zna, možda zaista netko i nazove.

Kad je najbliža obitelj u pitanju, kazao nam je da mu je otac igrao u najboljoj danskoj ligi.
- Rano je prestao igrati. Imam i brata blizanca koji je igrao nogomet sa mnom do naših 15 godina starosti. Onda je odlučio da će se posvetiti školovanju, pametan momak, ha-ha... Ja sam se odlučio za nogomet.