Za vrhunac sezone i proljetni “marš” na mjesto među domaćom nogometom elitom Rudešu će pomoći negdašnji nositelj igre Hajduka i reprezentativac Bosne i Hercegovine na Mundijalu 2014. godine, Tino-Sven Sušić. Ovako je talijanska Gazzetta dello Sport pisala o 31-godišnjaku 2015: “Njegov otac Sead centarfor Crvene zvezde, stric Safet igrač stoljeća u PSG-u, a on s 22 godine uskoro prelazi u milanski Inter. Kompletan veznjak, školovana lijeva noga i velika budućnost!” Nakon toga sedam država i osam klubova, kako je došlo do kontakta s Rudešom?
- Stupili su u kontakt s mojim menadžerom, koji pozna upravu kluba. Čuli smo se, objasnili su mi svoje ambicije i međusobno ćemo si pokušati pomoći u ostvarenju ciljeva. Oni su mi dali šansu, a ja ću njima doprinijeti iskustvom i eto drago mi je da ću se vratiti na terene - započeo je Tino-Sven Sušić.
U potrazi za minutažom posljednja stanica prije Zagreba mu je bila slovenska Sežana, točnije tamošnji prvoligaš Tabor. Ipak, tamo je odigrao samo dvije utakmice u samom startu i onda se ozlijedio.
- Tamo sam došao završiti sezonu, nakon što su počeli problemi u Rusiji. Bio sam u Krasnodaru, pa kada je krenuo rat raskinuo sam ugovor. To je na samoj granici, nisam znao što će biti, pa sam u dogovoru s obitelji odlučio napustiti Rusiju. Bio sam spreman, ali ozlijedio sam se. Kako sam tri dana putovao iz Rusije i kada sam stigao u Sloveniju odmah sam “ubačen u vatru”. Prenaglo sam krenuo i odmah utakmica. Nisam odradio dovoljno treninga i došla je ozljeda.
Brzo ću uhvatiti ritam
Iako dolazi bez kluba, nije i bez treninga. Za potpuni ulazak u “žrvanj” ipak će mu trebati nešto natjecateljskih dvoboja, ali spreman je već sada pomoći u određenim situacijama, kada se “lomi”.
- Fale mi dvije, tri utakmice da uđem u ritam. Ali opet s iskustvom mogu pomoći u nekim trenucima. Prije Rudeša bio sam u Turskoj, u Sakaryasporu. Ipak, imali su prevelik broj stranaca i došao sam tamo, ali odužilo se sve s potpisom ugovora i na traju sam tamo tri mjeseca trenirao, bez ostvarenja njihovih obećanja da će se riješiti nekih i eto bez konkretizacije ugovora.
Kako je i kada u biti skrenula s putanje karijera nekoć velike nade. Iz Hajduka je otišao belgijski Genk u kolovozu 2016. godine za tri i pol milijuna eura. S klubom u kojem je nastupao i u juniorskoj konkurenciji, kada su mu suigrači bili Thibaut Courtois, Kevin de Bruyne i Mitchy Batshuay, potpisao je na tri godine s mogućih još dvije.
- Kada sam otišao u Genk sve je bilo u redu. Krenulo je dobro, igrao sam, bio sam standardan unatoč jakoj konkurenciji u veznom redu. Nametnuo sam se, ali je došlo do promjene trenera. On me zanemario i ja sam bio mlađi i teško mi je to bilo podnositi. Došlo je do zategnutih odnosa i više nisam dobio priliku. Opet sam se “digao” u VVV Venlu u Nizozemskoj, odigrao cijelu sezonu dobro i onda sam napravio pogrešku. Iz Venla sam otišao u Austriju, u Hartberg. Imao sam još godinu dana ugovora u Nizozemskoj, ali su mi ovdje obećavali puno toga, ali dočekao me lošiji klub s gorim uvjetima.
Ostvario dječački san
Ipak, neke od najvećih snova svakog nogometaša, ostvario je. Nastup za Bosnu i Hercegovina na Svjetskom prvenstvu u Brazilu i titula najboljeg igrača HNL-a. Puno govori i 134 nastupa za Hajduk, gdje je direktno sudjelovao kod čak 51 gola, s 24 pogotka i 27 asistencija.
- Do kontakta s reprezentacijom Bosne i Hercegovine došlo je kada sam igrama u Hajduku bio proglašen najboljim igračem lige. Bosna nema toliko širok kadar kao Hrvatska i igrač koji je dominantan u HNL-u mora dobiti šansu. Pratim i danas Hajduk, tamo mi je bilo najljepše, najbolje razdoblje moje karijere, a veći uspjeh od nastupa na Mundijalu, bilo bi samo da sam ga osvojio – dodaje veznjak uz osmijeh.
Gdje se vidi u formaciji 4-2-3-1 Davora Mladine i koliko je upoznat sa situacijom u zagrebačkoj momčadi i prati li domaći nogomet još uvijek?
- Pratio sam Prvu nogometnu ligu, kako gledam HNL, tako sam uvijek gledao koja momčad bi mogla izboriti promociju i da im ide dobro. Znao sam da Rudeš stvarno dobro napreduje prema plasmanu u HNL. Mladina igrao 4-2-3-1, u biti sa zadnja dva vezna i jednim ofenzivnim. Od kada sam otišao iz Hajduka, gdje sam igrao bliže golu, kada sam otišao van bilo mi je draže igrati “osmicu”, kreatora.
Je li se ikada zasitio svega nakon toliko pehova i koliko misli da može još pružiti? Sa sigurnošću tvrdi da je potpuniji igrač nego ikada, kada je eksplozivan temperament zamijenilo iskustvo. Iako se čini suprotno, većih ozljeda nije imao, samo što su manje lošije tretirane i time se usporio njegov povratak na teren.
- Imam 31 godinu, ali nadam se da ću moći igrati do 40. Koliko god budem mogao, igrat ću. Dokle me god zdravlje bude služilo, stvarno volim to što radim, najbolji posao na svijetu. Bitno mi je odgovoriti na milijun upita oko mene. Vratiti se u formu, doći do konstante. Sada, što se tiče znanja, nikad nisam bio bolji. Poklopile su mi se loše stvari i iz toga se bilo teško izvući. Nadam se da ću tu u Rudešu pokazati da još mogu igrati na visokom nivou i naravno momčadi pomoći - zaključio je Sušić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....